Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

04.01. 2015.

Zlatni pir proslavljen u Bjelovaru, gradu poznatom po najvećem broju razvedenih brakova

Tweet

U krugu najuže obitelji i bliskih prijatelja Ivka i Pavao Vodogažec su proslavili Zlatni pir u gradu Bjelovaru. Pavao je starijim Bjelovarčanima poznat kao mehaničar za bicikle koji je desetljećima imao radnju na početku Ulice Ivana Mažuranića, preko puta sadašnjeg parkirališta iza Poslovnog parka. Oni koji ga bolje znaju, sjećaju se i da je Pavao igrao rukomet u Lokomotivi, odatle i poznanstvo s vjenčanim kumom, sad već pokojnim Gojkom Budimirom, rukometašem koji je igrao poznatu prvu utakmicu za Partizan. Supruga Ivka, rođena kao 13. kćer u obitelji, ostala je nažalost sama jer su u međuvremenu sve sestre, koje su bile starije od nje već umrle. Jedan od nećaka Mario Vuglač također je bio rukometaš. Jednom riječju, u starom Bjelovaru šezdesetih godina bile su to poznate obitelji. Mali domjenak koji je priređen u restoranu Zrinski bio je u subotu poprište druženja u znak sjećanja na daleku 1965. godinu kada su svoju ljubav ovjekovječili i rekli jedno drugome zauvijek DA, obećali si vjernost i razumijevanje.

Upravo ljubav, razumijevanje i uzajamno poštivanje recept je koji zajedno navode kao važan za održavanje tako dugačkog braka. Ivka kaže da je bilo svađa, naravno, Pavao kaže da bi bez svađa bilo i dosadno!

Uz puno humora govore o tome, a najsretnijim trenutkom braka označavaju rođenje kćerke Vesne koju su dugo čekali, pa potom i sina Marka koji su im dali i troje unučadi, kao zalog nastavka njihove priče. Rođaci i prijatelji, brojni nećaci od mnogobrojnih Ivkinih sestara i Pavlove braće i ovog puta su okruživali Ivku i Pavla u čiji bi se primjer trebali ugledati, a u recept za očuvanje dugovječnog i dobrog braka pouzdati mnogi iz mlade generacije. Najteži trenutci prema mišljenju oboje, bili su upravo sami početci njihovog zajedničkog življenja kada nisu imali ni kuću, ni novca, a uz pomoć vrijednih Pavlovih ruku, Ivka je vodila uzorno domaćinstvo i uskoro kuću koja je bila primjer uređenosti i organiziranosti. Željno iščekivano potomstvo došlo je tek nakon dugog niza godina, ali na sreću i zadovoljstvo ovog sretnog para. Kroz život su se redovito družili upravo sa brojnim rođacima i prijateljima, te održavali živu vezu s njima. Tako ni odaziv na njihov zlatni pir nije izostao.
Jedina živuća vjenčana kuma, Helga Lutz je na domjenku pročitala i zdravicu i govor koji je sastavljen uz pomoć mlađih rođaka, a pročitan uz sentimentalne osjećaje i drhtavi glas.

U govoru spomenuto često konzumiranje koktela popularnog u šezdesetim godinama ''Mussolinija'' koji se radi od pravog malinovca, vina i vode bilo je povod za zdravicu upravo mussolinijem na kraju govora, a prije svečanog ručka. Našla se tu i prigodna torta, a u znak sjećanja napravljena je i zajednička fotografija. Uz želje da se ponovno nađu i na dijamantnom piru, uz Božju pomoć!