Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

20.03. 2016.

Obilježena 61. godišnjica od osnutka bjelovarskog ORK Partizan

Tweet

Članovi nekadašnjeg Rukometnog kluba Partizan Bjelovar s predstavnicima gradske vlasti okupili su se na „partizanovom igralištu“ kako bi se prisjetili davne 1955. godine i začetaka rukometa u gradu Bjelovaru, ali i povijesnog uspjeha tog kluba na Europskom prvenstvu 1972. godine.

Rukomet je ponos Grada Bjelovara kao sport, a kao sportska udruga Rukometni klub Bjelovar i bivši Rukometni klub Partizan također su ponos Grada Bjelovara, nešto što treba njegovati i čuvati, kazao je bjelovarski gradonačelnik Antun Korušec. - Ništa u cijeloj Europi i Hrvatskoj ne asocira toliko na Bjelovar kao Rukometni klub Partizan Bjelovar i Rukometni klub Bjelovar, odnosno rukomet kao jedna sportska grana. Upravo zbog toga svaka odgovorna bjelovarska vlast mora čuvati uspomenu na stare rukometaše i mora izdvajati, bez obzira na trenutno stanje u Rukometnom klubu Bjelovar, a pri tome mislim na kvalitetu igre, na mjesto na tablici, mora izdvajati sredstva za rukomet. Na ovom rukometnom igralištu su odgojene brojne generacije bjelovarskih rukometaša. Te generacije bjelovarskih rukometaša su bili prvaci Europe 1972. godine i još su dva puta igrali u finalu prvenstva Europe, bila je to '62. i '73. godina. Znači da je Rukometni klub Partizan Bjelovar bio najkvalitetniji, ne u Europi nego i u Svijetu. Samo domaći dečki, domaća mladost, domaći igrači i to je nešto sjajno. Ovo staro rukometno igralište je do te mjere bilo devastirano da smo ga morali urediti, ali uredili smo ga iz dva razloga koja su jednako važna, jedno je čuvanje uspomene na Rukometni klub Partizan Bjelovar i na rukomet u Bjelovaru i drugo što smo na ovaj način uredili vizure grada i ovo mjesto u centru grada dali novim, mladim Bjelovarčankama i Bjelovarčanima, novim generacijama koji mogu ovdje doći trenirati, igrati, ne samo u natjecateljskom dijelu nego i rekreativno.

Evocirajući davne uspomene nekadašnji trener ORK Partizana, Željko Seleš, potvrdio je kako je Partizan bio treći klub koji je osnovan 50-ih godina, ali je jedini opstao.
- Ljudi kažu bilo je lako vama, nije bilo lako. Gledajte, ja sam radio na muškoj osnovnoj školi, tamo su nastali svi budući rukometaši 1942. godište i mlađi. Mene su premjestili sa škole na Kotar, znači uzeli su mi „rasadnik“, kako bi čovjek rekao. A znate što, najgore od svega kad se uprava miješa u posao, onaj tko trenira treba ga se pitati što treba raditi. Danas vidim, kupuju igrače predsjednici klubova i svi samo najmanje treneri. Inače, gledajte, čak kad smo išli igrati u Njemačku nisu pisali Partizan Bjelovar nego Partizan Beograd. Kada smo ih pitali zašto rekli su da je nevjerojatno da iz tako malog grada može biti tako dobar klub. Raspad je počeo kada smo imali najveći uspjeh, prije odlaska na finale Kupa europskih prvaka u Dortmund. Ne vjerujem da bi mogli više taj kvalitetan rukomet pratiti jer nema novaca. Gledajte, Zagreb ima milijardu i nešto budžet, a Bjelovar 100 milijuna, Rukometni klub Zagreb je sada kupio tri igrača, odakle bi mi to kupovali?! Kao što naša poduzeća plaćaju porez Zagrebu, a ne Bjelovaru tako je i u sportu, što si veći to više dobiješ i više možeš, naglasio je Željko Seleš, čovjek koji će biti i ostati legenda bjelovarskog Rukometnog kluba Partizan.

Ipak, ORK Partizan ispisao je bjelovarsku povijest i svi se rado sjete 1972. kada su postali prvaci Europe, pa tako i Hrvoje Horvat koji je igrao lijevog vanjskog igrača.
- Uspomene su prisutne, lijepo je da se okupimo i diskutiramo o pobjedničkoj utakmici. – Normalno, bio je to nezapamćeni uspjeh za sport u onoj državi jer smo bili prvi sportski klub uopće koji je osvojio Prvenstvo Europe. Uspomene su nezaboravne, doček u Zagrebu, Bjelovaru, emocije uvijek ostaju. Takav uspjeh nismo očekivali iskreno je kazao Horvat. – Trener Seleš napravio je jedan fenomenalan potez, maknuo nas je iz Bjelovara jer u grad niste mogli doći da vas netko ne pita kako će biti, što očekujete. Mi smo tjedan dana prije otišli u Hamburg. Pripremali smo se u sportskom centru nogometnog kluba, odigrali smo dvije pripremne utakmice i normalno da nismo očekivali da ćemo tući Gummersbach. Gummersbach je u to vrijeme bio dvostruki prvak Europe, igramo na njihovom terenu pred 16 tisuća gledatelja, mi bez dvorane, znači beskućnici, tako da je taj uspjeh i s takvim rezultatom 19:14 došao sasvim neočekivano, to je bila najveća razlika finalnog rezultata do tada, znači uvjerljivo smo ih pobijedili. Oni su bili apsolutni favoriti, imam osjećaj da su nas podcijenili. – zaključio je Horvat i dodao kako od rukometa nisu odustali nego su osnovali Udrugu mlađih veterana, njih 20-ak se okuplja, trenira i igra.