Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

19.02. 2017.

Pijanistica Željka Caparin (32): Nedostaje mi obitelj i Hrvatska

Tweet

Pijanistica Željka Caparin (32): prve korake o glazbi stekla u Glazbenoj školi u Bjelovaru

Moja odluka da studiram u inozemstvu ne znači da manje poštujem naše pedagoge, već naprotiv. Mislim da se tako sjajni temelji ne mogu nigdje dobiti kao u Hrvatskoj, kaže Željka Caparin.

Ugledna 32-godišnja pijanistica, solistica i komorna glazbenica Željka Caparin je prošlog tjedna na Sveučilištu za glazbu i izvedbenu umjetnost u Beču, u klasi prof. Noela do Carmo Floresa, obranila doktorsku disertaciju na temu „Blagoje Bersa u Beču“. Njezinim radom su po prvi puta obrađene Bersine kulturne veze s Bečom i predstavljeno njegovo djelovanje izvan Hrvatske. Time je ovaj rad ujedno i vrijedan doprinos hrvatskoj kulturi.

Željka se, kako nam je pojasnila, s Bersom „susretala“ za vrijeme studija u Zagrebu, svirajući njegove skladbe za klavir, a odlaskom na poslijediplomski i doktorski studij u Beču ta se „veza“ s Besom još produbila.

- Osjetila sam potrebu da Bersu uzmem kao poveznicu između Hrvatske i Austrije. To je ličnost koja nije dovoljno poštovana i istražena kod nas, ali ni u Austriji. Željela sam da Austrijancima predstavim Bersu kao velikog hrvatskog skladatelja, a nama kao kozmopolita, Hrvata, koji je izvrsno skladao, te da se o njemu nešto više zna i nauči, jer on to svojom veličinom zaslužuje – kazala nam je dr. sc. Željka Caparin, koja je došla u Bjelovar u posjetu roditeljima.

To je ujedno bila i prigoda da posjeti svoje profesore u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, gdje je 1992. godine započela svoju glazbenu karijeru. Potom ju je put odveo na studij klavira na Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi prof. Ljubomira Gašparovića. Diplomirala je s odličnim uspjehom i kao najbolja studentica dobila Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu.

Govoreći o svom školovanju, izdvojila je profesore bjelovarske glazbene škole koji su joj, dajući izvrsne temelje, olakšali put ka glazbenom vrhu. Prije svih ističe velike zasluge prof. Verice Plestić koja je s puno znanja, truda i rada oblikovala njezin daljnji put. Za sve vrijeme školovanja osvajala je brojne međunarodne nagrade i priznanja.

Prisjećajući se nagrade „Večernjakova domovnica“ koju je prije četiri godine osvojila u Bad Homburgu u Njemačkoj kao najpopularnija hrvatska glazbenica u inozemstvu, kazala je da ju ona posebno raduje, iz razloga što ta nagrada nije usko vezana uz njezino sviranje. Tu je po prvi puta uz glazbene stručnjake ocjene davala i publika, odnosno, ljudi koji posjećuju koncerte i čitaju o glazbi u novinama.

- Ta je nagrada posebna jer su mi nju donijeli glazbenici, ali i ljudi koji me prate na glazbenoj sceni – pojasnila nam je svoj doživljaj tog priznanja. Kada pogled vrati unatrag, kaže kako je uvijek razmišljala korak unaprijed. Tako se odlučila i za Beč, jer je željela što više naučiti i „pokupiti“ što više vezano uz glazbenu profesiju. Zanimljivo je da je nakon položenog prijemnog u Salzburgu, otišla i na prijemni ispit u Beč koji je položila.

Tada joj se otvorila, kako to naziva, slatka dilema gdje nastaviti, jer joj se Salzburg jako dopao, ali je ipak odluka da poslijediplomski nastavi u Beču bila jača.

- Moja odluka da studiram u inozemstvu ne znači da manje poštujem naše pedagoge, već naprotiv. Mislim da se tako sjajni temelji ne mogu nigdje dobiti kao u Hrvatskoj. Toj tvrdnji ide u prilog i činjenica da sam od prve položila prijemne u Salzburgu i Beču – kaže nam Željka dok je jednom rukom prebirala po klavijaturi glasovira, dodajući kako životni put svako izabire sam.

Austrija je u prednosti što je kod njih glazba sastavni dio života, dok se u Hrvatskoj ona pomalo stavlja sa strane, ali bez razloga. Naša kultura i naši glazbenici bi trebali naći više prostora u svakodnevnom životu kao u Austriji, jer to zaslužuju. Kada govori o glazbi, onda kaže kako je sretna osoba, jer je uspjela spojiti posao i hobi. To je, izgovara, težak put, jer da bi se uspjelo u nečemu, mora se uložiti silan trud i odreći nekih stvari.

-Sada kada pogledam unatrag, kroz ulaganje mojih roditelja, a na koncu i mene same, mislim da se trud i odricanje isplatilo. Pri tome ne mislim na materijalno, koje je na pristojnoj razini, već da onu drugu stranu. Jer radim ono što me ispunjava i da sam u tome uspješna. Na koncu, od glazbe živim i u njoj sam i kada ne sviram, jer se i krećem u tim krugovima. Kad se mislim opustiti od glazbe, mozak mi odluta i završi ponovo na glazbi. Gledajući neki film ili čitajući o glazbi - kazala je simpatična doktorica i svratila pogled na ruku kojom je prebirala po tipkama i uz smijeh kazala kako je i to potvrda da joj je glazba ušla u sve pore i strukture tijela.

Pomalo nas je iznenadila rekavši da se opušta slušajući dalmatinsku glazbu i klapske pjesme, jer ju ta muzika podsjeća na Hrvatsku.

Nedostaje joj obitelj i Hrvatska, ali dani su joj ispunjeni poslom i ima malo vremena razmišljati o tome. Majka Karmela i otac Dragutin su u Bjelovaru. Ona živi na relaciji Bjelovar – Beč, a i roditelji joj često pozvone na vrata stana. No, tu joj prazninu ispunjavaju naši ljudi koji žive u Beču.

Od samih početaka je vezana za Hrvate u Austriji. Posebice je velika zajednica Gradišćanskih Hrvata kojih ima puno i u samom Beču.

- Kako su meni u prvim danima boravka u Austriji naši ljudi bili ti koji su mi pružili ruku na koju sam uvijek mogla računati, tako i mi, koji iza sebe imamo već nešto, sada stojimo na raspolaganju onima koji dolaze iz Domovine, jer su počeci svugdje jako teški, a izvan matične zemlje kud i kamo teži – pojašnjava Željka koja je već dugi niz godina predsjednica Matice Hrvatske u Austriji. Za Maticu kaže da ona nositelj kulturnog života Hrvata u toj zemlji. Kroz rad Matice nastoji se pokazati ono najbolje što svaki Hrvat kao pojedinac, ali i kao organizirana skupina nosimo.

- Kroz razne kulturne manifestacije i projekte želimo Austrijancima pokazati našu domovinu. Sve njezino kulturno blago, ljepote kojima obiluje naša zemlja – pojasnila je rad Matice, Željka Caparin. Jedna iz plejada koji su prve korake o glazbi stekli u Glazbenoj školi u Bjelovaru utemeljenoj 1762. godine, koja je jedinstvena u Hrvatskoj jer je mlađa samo šest godina od Grada Bjelovara.

Piše: 24sata.hr