Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

Matija Vohralik prvi na 60 kilometara, Elizabeta Pastula prva, Lalita Tasić druga, a Mia Šelović treća na 40 kilometara

Utakmica se odvijala i kao dio projekta prekogranične suradnje s Republikom Mađarskom za koji su se dobivala sredstva iz europskog fonda. Matija je dodatno učinio ponosnim Bjelovarsko-bilogorsku županiju i savez iz kojeg dolazi; umjesto da nastavi utrku ''loveći'' što bolji rezultat, naišavši na jahačicu Ivnu Biondić iz Konjičkog kluba ''Ramarin'' koja je pala s konja, nekoliko je minuta lovio njenog konja koji je pobjegao kad je ona pala. Ali je na kraju svejedno bio prvi.

Matija Vohralik

Elizabeta Pastula na konju Polet iz KK Husar iz Čazme također je osvjetlala obraz jahanju Bjelovarsko-bilogorske županije: pobjedila je u utakmici dužine 40 kilometara u kojoj je startalo 14 natjecatelja. U istoj utrci druga je bila Lalita Tasić na kobili Hladini staroj četiri godine kojoj je ovo bio prvi start, a treća Mia Šelović, najmlađa među njima, na kobili Rukmini, dok je također izvrsno četvrto mjesto zauzela već prekaljena jahačica Ivana Dolić na izvrsnom pastuhu Garuda, sve iz Konjičkog kluba ''Bjelovar''. Natjecateljskom paru Ivana Dolić-Garuda događale su se prave male drame, a njihov je slučaj primjer prave sportske borbe i pobjede volje nad nedaćama i lošim okolnostima.

Lalita Tasić

Mia Šelović

Ostali natjecatelji iz Konjičkog kluba ''Bjelovar'' imali su manje sreće. Tena Matić je odustala nakon uspješno prijeđene prve etape i uspješno završenog veterinarskog pregleda, a Ena Tudić na žalost isključena zbog šepanja konja. Nino Radošević je isključen jer konj nije mogao spustiti puls (što znači da je bio preumoran). Tako su u A utakmici, u juniorskoj konkurenciji dominirali jahači iz Bjelovarsko-bilogorske županije.

Do nevjerojatnih obrata dolazilo je u najzanimljivijoj utrci na 40 kilometara do sada. Jahači su se gubili po stazi, išli u krivom smjeru, a nakon svega, rezultati odlični u nikada jačoj konkurenciji! Čak 14 jahača startalo je na A utakmici na 40 kilometara, 21 jahač na B utakmici na 60 kilometara i 11 jahača na C utakmici na 97 kilometara. Među prvima u A utakmici, u kojoj se startalo po grupama, krenule su Ivana Dolić i Lalita Tasić. Njih dvije su već na prvom raskršću, kada su trebale krenuti najprije na crveno označenu stazu prve etape od čovjeka koji je tamo stajao dobile pogrešne upute da zapravo moraju ići na žuto označenu stazu. Najvjerojatnije čovjek nije imao zle namjere, ali možda nije bio na tehničkoj konferenciji kada su se davale upute jahačima. Čovjek sijede brade bio je uporan da one idu na žuto označenu stazu. Uspio ih je uvjeriti i one su krenule pogrešno. To je na sreću primijetio Zlatko Kramarić, sudac na utakmici, te je potražio šefa ekipe i Ivaninog roditelja, mamu koja je nazvala Ivanu Dolić koja je jahala u društvu s Lalitom Tasić. Njih su dvije do intervencije već uspjele prijeći prvih pet kilometara, nakon čega im je sudac Zlatko Kramarić osobno rekao na telefon da se moraju vratiti natrag na raskršće i prvo jahati crveno označenu stazu. U međuvremenu su startali Tena Matić i Ena Tudić koje su krenule dobrim smjerom. A nakon njih su startali Mia Šelović i Nino Radošević s mentorom Sašom Franjićem iz Otrovanca. Nakon nekoliko minuta su se i izgubljene princeze Lalita i Ivana vratile do mjesta gdje su pogrešno upućene i krenule na crveno označenu stazu. Nakon nekog vremena, Ena Tudić je zvala telefonom mamu da su se njih dvije izgubile i lutaju po oranicama! Svi smo zbunjeni; o ne zar opet?! Sad i njih dvije? Kad su počeli pristizati natjecatelji s prve etape, pojavila se Mia i Nino, ali oni nisu vidjeli Tenu i Enu! A kad su stigle Ivana i Lalita koje su bile upućene na pogrešnu stazu i one su tvrdile da nisu vidjele Enu i Tenu! Izgubljene djevojke javile su se telefonom da su našle označenu stazu i da se kreću prema cilju... Polako!

Ivana je Garudi brzo spustila puls. Otišli su na veterinarski pregled... Pet minuta kasnije uspjela je i Lalita spustiti puls Hladini! Ipak, Ivana odlazi na drugu etapu pet minuta ranije. Slijedi Lalita... Pa ekipa s mentorom; Mia i Nino. Pristižu i izgubljene Tena i Ena! Dosta zakašnjenja. Eni konj šepa na veterinarskom pregledu. Tenin prolazi veterinarski, ali ona odustaje od druge etape i ostaje. Vraćaju se i Mia Šelović i Nino Radošević s mentorom. Mijina Rukmini, odlično pripremljena zimus vrlo brzo, za dvije tri minute spušta puls iako Mia priča kako je mentor u drugom krugu diktirao dosta brži tempo s puno galopiranja. Glatko prolazi veterinarski pregled. Nino nema sreće. Ni nakon propisanih 20 minuta kobila ne spušta puls na dozvoljenih 64 otkucaja. Slijedi diskvalifikacija.

Ivana Dolić

Sa staze se javlja Ivana Dolić. Zalutala je u nekom malom rukavcu i umjesto da ide niz stazu, zabunom se sa 14. kilometra vratila natrag do oznake šestog kilometra! Njena mama je u bedu. Zaplašena je što joj je sa djetetom. Šef ekipe razmišlja da osedla jednog njihovog konja i krene ju tražiti! Mama se raspituje može li ju tko ići tražiti automobilom? Ne. Staza je za konje... Ne bi bila skroz prohodna za automobil... Ipak ne sedlaju konja da bi krenuli u potragu. Čeka se. Grizu se nokti. Stiže Lalita Tasić koja je krenula nakon Ivane... Ona nije uopće vidjela Ivanu na stazi! Mlada kobila Hladini brzo spušta puls, glatko prolazi na veterinarskom pregledu, ali još nema Ivane. Svi pokušavaju utješiti njenu mamu. Nije Podravina opasna... Tu se čovjek ne izgubi lako... U razgovoru telefonom Ivana kaže da se neće žuriti jer je izgubila volju... Ma kakvi! Petnaestak minuta kasnije u punom galopu ona i djevojka Tea Biondić iz Slavonije koja je jahala u većoj utakmici zajedno protrčavaju u cilj... Ostalo je malo vremena za oporavak konja i izlazak na veterinarski!

Cijela ekipa skače na pastuha Garudu; jedan skida štitnike sa nogu, drugi svlači sedlo sa leđa, treći hladi noge vodom, četvrti poji konja (koji je umjesto 40 kilometara danas prešao šezdeset) četvrti stavlja mokru spužvu na glavu da ga ohladi, peti mjeri puls, šesti štipa vrat da ga umiri, sedmi kucka po čelu da ga umiri, ostali daju savjete, donose još vode; bio je to pravi ples logistike, skoro kao na formuli jedan! Samo tamo mijenjaju kotače i toče gorivo... Izmjereni puls je 120, a smije imati samo 64 otkucaja srca u minuti da bi prošao pregled! Šef ekipe viče: polijevaj vrat i plećku! Pokrijte mu sapi da se ne ukoči stražnji kraj na tom vjetru! Još pranja nogu, ljudi trče s kantama i spužvama... Ponovno se mjeri puls... 55 otkucaja! Toooo! Ivana kreće polako prema veterinarskom pregledu. Prijavljuje pregled! Prolazi na pregledu! Nije odustala! Ipak je prevagnuo sportski, borbeni duh; ma ima to ona tamo negdje ispod naizgled nježne i previše osjećajne vanjštine. Učinila je to, ako ne za sebe, za svog prijatelja Garudu. I trebalo je to doživjeti, ako ne zbog također odličnog četvrtog mjesta, onda zbog plesa logistike, zbog onog zajedničkog duha koji je pokrenuo sve članove ekipe pa i one koji nisu bili članovi ekipe da svi zajedno ohlade Garudu i snize mu puls... da pomognu Ivani da na vrijeme prijavi pregled... da budu svi dio jednog tima; sportaši koji pomažu jedni drugima. I ništa nije slučajno. Ivana se već dugo premišlja da li da ide na veću utakmicu sa Garudom; onu od 60 kilometara. I nikako da se odluči. A u subotu je sasvim slučajno jahala oko 60 kilometara. I uvidjela da ona i njen pastuh Garuda to mogu!

(Tekst i foto: Senka Budimir)