Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

Odlazak u mirovinu je zarađen. Čovjek plaća doprinose četrdeset godina. Red je da bezbrižno ode u mirovinu i nakon svega dobro se odmori. Ha! Nije oduvijek bilo tako. Napoleon je rekao da radnici trebaju raditi i nedjeljom, jer svaki dan moraju jesti. U to vrijeme životni je vijek završavao gotovo kad i radni. Ljudi su rano umirali, iscrpljeni napornim fizičkim radom. Danas je drukčije. Pravi život mnogi odgađaju baš za vrijeme mirovine. To je vrijeme čak prozvano zlatno doba. Ljudi su uvijek sanjarili o prošlim vremenima, kad je sve bilo ljepše i bolje – kao u socijalizmu, kad se manje radilo i imalo, ali lagodnije i bezbrižnije živjelo. Prošlost ne možemo vratiti, ali moguće je da je zlatno doba pred nama! Možda će nam uvijek izmicati, kao što zecu izmiče mrkva prikačena za njegov rep?

Tako je i on zakoračio u dob kad je počeo pomišljati na mirovinu. Trebao je samo proći istim putem kojim je prije njega prošao njegov otac, a još prije djeda... Ali ne! U međuvremenu je nastupila gospodarska kriza i pokazalo se da su mirovinski fondovi prazni. Vlade su izdale svoje građane! Europske zemlje redom donose sustavne reforme: granicu radnog vijeka pomiču naprijed, bezobzirno grabeći u to njegovo očekivano zlatno doba. Sve da bi se odgodio dolazak novih umirovljenika na jasle praznog Fonda! Mirovina stalno izmiče, baš kao u priči o zecu i mrkvi.

U subotu ga je njegova frizerka ošišala posljednji put, prije svog umirovljenja. Nije htjela naplatiti. Reče: "Častim za sretan odlazak u mirovinu." Radila bi ona još koju godinu, kaže, ali ju je neki dan naljutila inspektorica. Htjela je napisati kaznu, jer u radnji nije bilo Knjige žalbe. Ne može Ankica više pratiti silne promjene propisa, učiti korištenje računala... umorna je od svega. Sa svojih šezdeset i pet godina nakupila je četrdeset i šest godina staža. Kako stvari stoje, on će raditi minimalno do sedamdesete, možda i do sedamdeset i pete. Vratili smo se u doba Napoleona. Tko hoće jesti, mora raditi!

Oni koji su godinama loše upravljali našim novcem, sad prebacuju odgovornost na buduće penzionere. Kažu da je sustav bio loše zamišljen i da je morao pući. Zašto se baš na njemu moralo prelomiti? Njegova je generacija prekasno zakoračila u svijet rada i nije iskoristila blagodati socijalizma - kredite bez valutne klauzule, jeftina odmarališta, bagatelne kupovine u Mađarskoj... Kako stvari stoje, on sad neće koristiti niti plodove svijetle budućnosti. Kako? Zašto?

Ako se radni vijek mora produljiti, neka se produlji i život! Molim lijepo, današnja medicina obećava čuda. Poznati biolog najavljuje doba metuzalema već za sebe i svoju generaciju. To bi bilo sasvim u redu. Ako moram dulje raditi, neka mi se omogući dulji život – i još bez bolesti i neimaštine. Ima li tu neki dirigent? Ili je zavladao potpuni kaos? Neka se vlada potrudi i ispravi grešku koju čini prema njemu i njegovoj generaciji. Neka im se omogući uživanje mirovine.

Tako je! To bi bilo pravedno rješenje: ljudski vijek treba nanovo projektirati. Valja mu nadodati pristojnu dionicu, koju možemo nazvati ZASLUŽENA MIROVINA. Postoji li genetski inženjering, modificirano grožđe bez koštica i slične đakonije – sve u službi veće zarade – zašto se ne bismo potrudili i napravili nešto za običan puk. Na njegovoj grbači ionako počiva čitava zgrada. Tko je čitavo vrijeme plaćao poreze i doprinose? Čemu služe instituti i kolone znanstvenika? Neka rade malo i za njih koji ih plaćaju, za sadašnje radnike - buduće rentijere.

Eventualno se mogu dogovoriti modeli kompenzacije, u slučajevima kad se dogodi ubrzani zamor biološkog materijala i pojava teških oboljenja. Ukoliko se nekom zaslužnom radniku – udarniku ne može omogućiti zarađeno umirovljenje i primanja kroz stanovito buduće razdoblje... neka mu se isplati otpremnina! Zašto nesretnik bolestan na smrt ne bi na državni trošak otišao na put oko svijeta (ili možda poletio na Mars..! Tko zna, možda u bestežinskom stanju i bolest stane)? Usput može dodatno zaraditi, ako svoje zadnje putovanje uključi u neku reklamnu kampanju! Novac iz tog Fonda Zajamčene Budućnosti - tako ga možemo nazvati, tko hoće, mogao bi oporučno ostaviti djeci... ili kome želi.

Na taj bi način igra bila skroz poštena. U djetinjstvu i mladosti razne su se ustanove trudile oko njegova odgoja i obrazovanja, da bi postao što bolji radnik i koristan član zajednice. U redu. On je svoje pošteno odradio. Na njega ste se mogli osloniti. Neka se sad isto tako isplanira završna dionica.

Možemo tu uključiti odgoj i obrazovanje za vječnost! Vlada ima razne ugovore s crkvom pa može sklopiti još jedan. Svoje penzionere neka o trošku Proračuna uključi u program priprema za vječnost! Ljudi uglavnom protrče kroz život. Ne osvrću se iza sebe, samo snuju i grade silne planove, a sve se začas ruši kao kula od karata - jer plan uglavnom nije podržan s najviše instance. Takvima treba pomoći. Kad su već morali zastati, neka im se sada, u zasluženoj mirovini, pomogne da nađu smisao života.