Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

02.05. 2015.

Zašto je pogled na život u Hrvatskoj, umirovljenika i mladih isti

Tweet

Na svim izloženim štandovima redovi veliki. Nitko se ne želi slikati, a još manje razgovarati. Ali, eto, imala sam sreće, tu su naši umirovljenici koji su uvijek za razgovor. Tako mi je gospodin Mato Abramović, umirovljenik već 15 godina, rekao da on ne živi tako loše.

- Radio sam kao vozač u Gradskoj upravi i nemam lošu mirovinu. Danas sam ovdje da se malo družim sa svojim umirovljenicima. Uvijek sam dolazio na Praznik rada, ali to više nije kao nekada. Nekada je bilo puno više raspoloženja, razumijevanja „čovjek prema čovjeku“ i puno više ljubavi. Danas susjed sa susjedom ne razgovara. Prije smo jedni drugima pomagali, radili kuće, a sada toga više nema. Teško je reći što se dogodilo, rekao je gospodin Abramović i pokušao pojasniti današnju situaciju, istaknuvši da se danas ljudi dijele na bogate i siromašne.

- To prije nije bilo. Sada imate one koji su jako bogati i one koji jedva preživljavaju. Kako mogu živjeti obitelji s djecom od 2 do 3 tisuće kuna? Nikako! Prije to nije bilo tako. Radnici su primali plaće, nisu bile velike, ali su isplaćivane svaki mjesec. Krediti su bili s malim kamatama. Obitelj s djecom gradila je kuće, danas je to nemoguće, naglasio je naš gospodin Mato Abramović.

Na kraju je Mato Abramović rekao da je danas život težak i jadan, a vi ćete zaključiti zašto je tako u sljedećem razgovoru s puno mlađom sugovornicom.

Na proslavu 1. svibnja došla je prvi puta i naša Bjelovarčanka Ivana Blaženka, koja živi i radi u Zagrebu. Ivana ima 32 godine, završila je kemiju i radi u struci. Prvi puta je na proslavi Praznika rada i kaže da ne voli ovakva okupljanja. Na pitanje o budućnosti mladih u Hrvatskoj, Ivana je odgovorila da tu nema budućnosti i da mladi trebaju ići van.

- To je moje mišljenje i sama razmišljam o tome. Ako radite i živite kao podstanar ne možete spojiti kraj s krajem. Plaće su male, nisu dovoljne za život, a tek da imate obitelj.

Kako ne bi sve bilo crno i jadno, rekla sam Ivani da ima posao i da je to danas bitno, ali je Ivana odgovorila da se i do posla dolazi preko veze.

Tako sam danas završila razgovor s našim sugovornicima i ostala bez zaključka. Htjela sam nešto veselo i optimistično, ali sam izgleda pogriješila dan, mjesto, vrijeme ili državu????