Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

Kad se rezervna varijanta izleta za taj vikend pretvori u pravu planinarsku avanturu

Sa dva automobila u 7 sati krenulo je iz Bjelovara šestoro planinara i sa dvojicom koji su se pridružili putem ekipa se povećala na osmoro. Na info punktu planinarskog kluba Ivanec u Prigorcu kupili smo dnevnike obilaznice te krenuli u laganu šetnju. Početni dio staze ide makadamskom cestom sve do potoka kojim se kroz šumu spušta u čarobnu dolinu nabujalog potoka Šumi. Put prolazi pored nekoliko prekrasnih slapova i nastavlja prema selu Ivanečka Željeznica u kojem su se ljudi u prošlosti bavili proizvodnjom drvenog ugljena najviše za potrebe kovača. Dalje se trasa obilaznice uspinje, ponegdje strmije, uz vinograde, klijeti i voćnjake prema Dubovcu i kapeli sv. Duha. Na samom vrhu Dubovec (471m) nalazi se groblje koje datira iz 14. stoljeća. Slijedeća točka obilaznice su Ivanečka jezera, ili jezera Jarki. Ova jezera nastala su na umjetni način, a iskopana su negdje početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Ivanečkim jezerima i spustom u centar Ivanca završava trasa obilaznice no kako smo mi krenuli iz Prigorca, KT-4, čekalo nas je još hodanja, većinom uspona. U prošlom stoljeću Ivanec je bio poznat po rudarstvu (lignit) i po prvoj samoposluzi u ovom dijelu Europe. Prva kontrolna točka nalazi se na zidu Župne crkve Sv. Marije Magdalene, nedaleko samog centra grada. Danas je to arheološki lokalitet na kojem su se do 1959. godine nalazili posljednji ostaci Starog grada Ivanca. Prošavši kroz Ivanec, staza se strmo penje do prvih vinograda, a otvara se i vidik prema kapeli svetog Duha. Prošavši kontrolnu točku Jamine, jedan od mnogobrojnih trsjem prekrivenih brežuljaka nastavljamo cestom uz vinograde ,s pogledom na Ivančicu, dolazimo do nadaleko poznatog izvora i izletišta Žgano vino. Tu se braća ,dvoje najspremnijih, odlučuju odvojiti od ekipe i krenuti na vrh Ivanščice. Trebaju savladati 612 metara visinske razlike, za što po smjerokazu treba dva sata i petnaest minuta. Da sve bude još zanimljivije pada oklada sa ostatkom ekipe da će oni doći prije do vrha nego ostatak ekipe do auta ,za što treba pola sata, i autom deset kilometara do vrha. Ekipa sa autom stigla je na vrh za sat i petnaest minuta, a gore su ih dočekali uz zasluženo crno „velebitsko“ braća koja su tamo već bila petnaest minuta. Nakon zasluženog osvježenja i za ostatak ekipe koja je stigla do vrha autom puni dojmova i sretni krenuli smo prema kući. Uz još jedno osvježenje u Poljancu kod dragog nam prijatelja, Darka Kosa, debelo poslije 22 sata sretni i umorni stižemo u Bjelovar nakon još jedne planinarske avanture.

Tekst: Željko Vinković, vodič izleta