Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

Uhvati nas negdje u raskoraku stvarnosti, između sna i jave, između nevjerice i prihvaćanja, između tuge i slavljenja života, između tame i svjetla… A to je moment kad sjećanja prorade… To je moment kad ti sjetna duša šapuće: “Jao… pa da sam samo znao… Možda sam trebao...” I tako to onda krene. Počinju se vrtjeti slike prošlosti. I tužne, i vesele… I dok se polagano otpuhne godinama nagomilana prašina na sjećanju, mutne slike se bistre dok izlaze na površinu. I tada najednom sve ponovo proživljavamo baš kao da je bilo jučer. I kao da je sve to ustvari uvijek i bilo tu kraj nas, samo to nismo primjećivali. I onda nam ostaje samo ljubav za onima kojih više nema, jer ljubav je još jedino što im tada možemo dati.

UMRO NAM JE MASNI.

MASNI je bio JEDAN jedini... Nikada do sada nisam sreo nekog tko je bio rocker do koštane srži kao što je bio on, pa čak ni ovdje kod mene u Americi... Na jednoj strani je bio ON, a na drugoj ostatak svijeta. Nije pripadao ni u jednu kategoriju, osim one svoje, koja se zvala MASNI kategorija. Od svih muzičara i pjevača sa kojima sam radio (a tu je bilo preko nekoliko stotina njih), Masni je bio bez premca NAJVEĆI ROCKER kojeg sam ikada sreo! On je bio i iskreni rocker, a ne folirant, kao mnogi koji glume da jesu ono što misle da publika od njih očekuje… Masni nikada nije glumio ništa osim sebe samog. On je bio ono što jest – po sistemu – uzmi ili ostavi! Kod njega nikada nije bilo sredine: ili – ILI! Bilo je onih koji ga nisu voljeli. A bilo je i nas sa suprotne strane, koji smo ga voljeli i obožavali. Mi smo ipak uvijek bili jači! Bilo nas je više, a mržnja se ionako nikad nije mogla takmičiti sa ljubavi. Ljubav je uvijek jača i ljubav na kraju uvijek pobijedi! Pa tako je i sada. Uvijek će biti više nas koji ćemo ga se sjećati sa ljubavlju u srcu, a što će namamiti osmjeh na licima prisutnih svaki put kad ćemo o njemu pričati. Slijedit će i mahanje glavom lijevo-desno, dok ćemo se u čuđenju prisjećati raznih događaja i priča vezanih uz njega. Da, ljubav je ipak nepobjediva sila!

Često su me vidjeti mogli
kako pred birtijom pijan stojim
Pomislih tada: "Život je sranje",
dok posljednje dinare brojim

Zajedno smo osnovali najluđi band koji je ikada postojao u bjelovarskoj regiji koji se zvao “Pograšan Smjer”. Bio sam teenager u to vrijeme, a Masni bio puno stariji od mene. No, to nam nije smetalo da postanemo (i ostanemo) i dobri prijatelji i suradnici. On je pisao najluđe tekstove na Hrvatskom koje sam ikada pročitao. Ja bih to kasnije uobličio i dotjerao za pjesmu. Ponekad sam ja cijeli tekst napisao i sam, ili bi mi on dodao koji stih na kraju… Muziku sam uvijek radio ja, a on bi se trudio da to otpjeva na najbolji način na koji je znao. Bio je kombinacija svojih idola koje je obožavao – Jim Morrison-a, Mick Jagger-a, Alice Cooper-a, Ozzy Osebourne-a, Bore Đordevića…

Masni je bio TAJ! Znao je reći: “Zbog rock & rolla nikad neću biti pametan”. Bio je to band koji se nije bojao biti ono što je bio. A i zašto bi se bojali? Pa imali smo Masnog! Imali smo i najbolju ritam sekciju. Na bubnjevima je bio Mario Rajković, a na basu Spomenko Gazda - Spok. Njih dvojica su slovili kao najbolji bubnjar i basista u regiji, koji su prije našeg banda svirali sa svim najboljim bandovima u Bjelovaru. Mario je bio mali i simpatičan lik, sa frizurom kao grm, koji je nešto kao svima bio drag. Zvali su ga Miš. Spok je imao imidž Isusa sa nekom svojom nedokučenom mistikom. Ja sam pak nemilosrdno prašio svoje na solo gitari. Nitko tada nije mogao pretpostaviti (pa ni ja) da ću jednog dana živjeti u New Yorku, imati svoj vrhunski studio za snimanje, raditi sa naj muzičarima svijeta, te svirati gitaru sa originalnim bandom Jimi Hendrixa, umjesto samog boga gitare. No, i tada sam ja itekako znao svoj posao na gitari! Do mene je na ritam gitari kružio uvijek raspoloženi Dean Cafuk, koji je u to vrijeme bio moj najbolji prijatelj. Pošto smo stalno bili nerazdvojni, ja sam ga čak naučio i svirati gitaru, da bi i na bini mogao biti uz mene. On je naučio svoje rifove i prašio to bez srama. Sa svojim skakanjem po bini, minđušama i maramama, dizao je energiju i karizmu – i bandu i publici. A sve nas je vezivalo i dobro prijateljstvo, što je u današnja vremena rijetkost za bandove. A svi u bandu smo voljeli Masnog, koji nas je sve redovito animirao, pokretao i zabavljao. Imali smo strašno dobru i močnu energiju, što je publika osjetila i postala naš saveznik već od prve note. Uz sve to, Masni je između svake pjesme sa publikom imao svoj dijalog, na koji se publika u oduševljenju oporavljala od šoka koji je Masni izazivao svojim izjavama. Taj band je bio divlja horda naoružana ubitačnim pjesmama. Svaka naša pjesma bila je karizmatična priča i entitet za sebe, a opet – sve su one imale i tatu, i mamu, a i svoju familju… Nismo uzimali zatvorenike – pa imali sam Masnog kao frontmana!

I za sve loš dječak bio je on.
Njegov život je rock and roll.

Volio je da šokira publiku i uživao je u tome. Od prvog momenta našeg nastupa postao je ili heroj publike ili predmet zgražavanja. Njegova filozofija je bila – ili će publika o nama reći sve najbolje ili sve najgore. No, za nas je najgora opcija ako ih ostavimo ravnodušnima. Ako drugi dan nakon našeg koncerta dva prijatelja pričaju i jedan kaže drugom: “Jesi li bio na koncertu Pogrešnog Smjera?” A drugi kaže: “Da, a šta večeras igra u kinu…?” Onda smo propali! Ravnodušnost je najgora! Ali, ako se taj drugi uhvati za glavu i počne sa ultra-pričom (bilo najboljom ili najgorom…) ONDA SMO POBIJEDILI! Eto, to je bila njegova strategija sa kojom sam se ja kao vođa banda slagao. Tu teoriju Masnog sam ponovio bezbroj puta svim muzičarima koje sam znao, a pogotovo ovdje u Americi.

Masni je pisao šokantne i duhovite tekstove koje su ljudi instantno zapamtili i godinama ih ponavljali, kao što je bilo “silovanje starih žena… silovanje djevojčica…” gdje pjeva uvod pjesme kao pop na grobu. Pa “…konobari, karte i jeftine žene, opet su pobrali lovu od mene…” Tko je ikada napisao stihove kao što je bila “Muška Zvijer” (gdje on opisuje sebe kao zvijer za žene…) >

Volim kad vatra
u tijelu mi gori,
kada strast se
sa ludilom bori.

Kada pod šlicem
osjetim punoću,
zna se
šta tada hoću.

A glava mi je
puna snova,
o nekoj sisatoj ženi

Ja od žene
tražim sve, jer
ja sam prokleta
Muška Zvijer!

Tko je ikada pisao strofe i poruke kao u pjesmi “Pogrešan Smjer”?

Vidio sam čovijek svoju ženu tuče,
siledžije na cesti nekog starca muče
U parku se dva muškarca ljube,
vojnici pjevaju ratne pjesme i pokazuju zube

Uložak od krvi leži na tratoaru,
petnaestogodišnja djevojčica nudi čari u baru
Mladi delikventi vrebaju u mraku,
za krvavu tuču imaju želju jaku.”

Masni je imao svoj svijet i pjevao je o njemu. Bio je uzor glavnom liku svoje pjesme:

POSLJEDNJI HIPI U GRADU

Sam, uvijek sam
lutao je gradom
Zvjezdan ulični svod,
to je bio njegov dom.

Duša u tmini,
cigarete dim,
Mnogi su se pitali
što je s mladićem tim

Miris "Paćuli"
oko njega se širi
A poneka dama
prolazeći samo zažmiri

Na to bi se tužno nasmijao,
želeći da svi znadu:
On je posljednji hipi u gradu!
U ovome gradu.

Sam, uvijek sam
lutao je gradom
Svoj promašeni život
živio je kradom.

Oči jedva se vide
od neuredne kose,
brada kakvu samo
osobenjaci nose

Tko je ikada samo došao na ideju da napiše pjesme kao što su “SADISTA” ili “ZBOG TEBE NA GROBLJE NI PSI VIŠE NEĆE DOĆI”?

Bili smo najluđi band ikada u toj regiji… Gdje god samo svirali, ljudi su nas za sva vremena zapamtitli, a najviše zahvaljujući Masnom! Imali smo odlične pjesme i odličnu svirku; odličan imidž, super karizmu… super ekipu… super fanove koji su nas obožavali. Šteta što nikad nismo ništa studijski snimili, premda sam ja to uvijek htio napraviti sa njima jednog dana kad budem imao vremena… ali nisam, i zbog toga mi je sada jako žao!

Masni me uvijek zvao kad bih se iz New York-a vraćao u Bjelovar. Pozivao me kod sebe kući, a ja bih se sa veseljem odazvao. Bio je moj prijatelj i nezaboravni band-ovski kolega. Volio sam ga i on je volio mene. Zadnji put kad sam ga vidio bilo je u prosincu 2014-te, kad sam bio mjesec dana u Bjelovaru. Vidio sam ga tada nekoliko puta i čuli smo se u tom periodu više puta telefonom. Tko bi rekao da će to bili zadnji put da se vidimo?

Zato uvijek volite svoje prijatelje i svaki put kad se rastanete od njih, dajete im ljubav! Nikada neznate KADA će biti zadnji put da ih vidite!

A sada i naša pjesma koju je Masni napisao i posvetio Jim Morrison-u ima drugu dimenziju… sad je možemo i mi posvetiti našem Masnom:

MORRISONU

Ova je pjesma posvećena Jim-u Morrison-u,
žrtvi alkohola i rock & rolla
Slava mu i nadajmo se
da mu nije teška ona betonska ploča

Živio je čudan život,
al’ najljepši, najbolji,
uz gitaru i alkohol,
dobre cure i rock & roll

Crvi su izjeli
njegovo tijelo,
ostala je muzika,
njegovo djelo

Za njegove pjesme
i način života
stariji su rekli:
“Pa to je grozota!”

Živio je čudan život,
al’ najljepši, najbolji,
uz gitaru i alkohol,
dobre cure i rock & roll

Tužne misli
u glavi se roje,
zar oplakati vrijedi
mrtve heroje?

Ka grobu koraci,
svijeće se pale,
ponegdje i suze
za idolom žale

Živio je čudan život,
al’ najljepši, najbolji,
uz gitaru i alkohol,
dobre cure i rock & roll

Crvi su izjeli
njegovo tijelo,
ostala je muzika,
njegovo djelo.

Eto, sada će mnogi upoznati Masnog tek po prvi put iz mojih riječi, tog vječitog buntovnika koji se nije plašio da bude ono što je bio. Koliko je takvih? A pogotovo u današnja vremena, kad se večina ljudi zatvara u sebe i plaši svega, pa čak i svoje sjene?
A ja sam u New York-u i žao mi je da ne mogu ispratiti svog prijatelja na njegovo posljednje putovanje.

Masni moj, putuj sretno među zvijezdama, pa dok se opet ne sretnemo! Onda ćemo opet napraviti band i svirati rock & roll, sve dok ne srušimo oblake sa neba!

R.I.P.
Voli Te tvoj prijatelj~
Marino Mraz


POGREŠAN SMJER:
Vokal: Nikola Masten - Masni
Solo gitara: Marino Mraz - Nino
Bas: Spomenko Gazda - Spok
Bubnjevi: Mario Rajković
Ritam gitara: Dean Cafuk