Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

13.08. 2014.

Oko Livanjskog polja po Kamešnici i Šatoru

Tweet

Cilj našeg planinarenja prvog dana bio je njen najviši vrh Konj, visok 1856 metara.

Nakon noćnog putovanja stigli smo u Livno gdje nam se pridružilo dvoje dragih nam prijatelja koji su prvi dan planinarili s nama. Uspon na vrh Konj je zahtjevan jer iz mjesta Podgradina treba savladati 1100 metara visinske razlike. Zbog napornog uspona i vremena koje se kvarilo dio planinara ostao je na 1400 metara u planinarskoj kući “Pešino vrilo” do koje smo stigli nakon dva i po sata. Najspremnijih 11-toro hodalo je još sat i pol do najvišeg vrha Kamešnice koja ih ovaj put nije počastila ljepotom pogleda.

Na grebenu nešto malo prije samog vrha navukla se magla, a počela je i topla, sitna kiša koja nas je pratila i nazad do silaska na planinarsku kuću.

U nedjelju, drugog dana našeg boravka imali smo više sreće s vremenom, a i uspon na vrh Veliki Šator (1872 m) pripada u kategoriju lakših uspona. Planina Šator nalazi se na sjevernom rubu Livanjskog polja i spada među najljepše planine zapadne Bosne. Već iz daljine posebnu pažnju privlače vrhovi Malog i Velikog Šatora izrazito stožastog oblika.

Na 1488 metara ukazalo nam se blistavo Šatorsko jezero u svom zelenom plavetnilu. Jezero je zelene boje zbog trava i biljaka koje rastu na njegovom dnu. Sa tog planinskog ogledala dugačkog 250 metara, a širokog 120 metara započeo je naš uspon. Staza od jezera nastavlja usponom u okruženju bora krivulja te izlazi na prijevoj nakon kojeg se na sjevernoj padini otvara polje ljekovitog i zaštićenog srčanika (lincure) i posebno nam dragog i strogo zaštićenog runolista. Kao pravi ljubitelji i zaštitnici prirode dopustili smo si samo fotografiranje biljaka te se prepustili uživanju u skladu s prirodom.

Nakon malo više od sat vremena lagane šetnje stazom po travnatoj padini stigli smo na vrh. Vrh je zaobljena glavica s koje se šire prekrasni vidici, koje nam danas planina nije uskratila, na Dinaru, Troglav, Kamešnicu i Livanjsko polje. Kao i svaki puta do sada bosanskohercegovačke planine očarale su nas svojom lijepotom, snagom i profinjenošću. Možemo biti zahvalni Darku, našem vođi puta, kojem dugujemo zahvalnost za prekrasan odabir planina, i zaželjeti mu zdravlja i da nas još dugo vodi i pokazuje ljepote bosanskohercegovačkih planina.

Tekst i fotografije: Željko Vinković, HPD “Bilogora”