Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

17.08. 2013.

Milka Malojčić proslavila 100. rođendan

Ne sjeća se da je bila bolesna, ali se sjeća lijepoga života sa svojim suprugom

Tweet

Roditelji su imali samo nju te dodaje kako je imala sretno djetinjstvo. Nije završila zanat, ali je naučila čitati i pisati. Svog supruga iz Bjelovarsko-bilogorske županije, iz Galovca Aleksandra Malojčića rođenog 1906. godine upoznala je na tradicionalnom proštenju u njezinom rodnom mjestu. Udala se s nepunih devetnaest godina i cijeli svoj život do 99. godine provela je u Galovcu. Imala je vrlo lijep život s mužem, ispunjen ljubavlju i međusobnim poštovanjem. Međutim, nisu mogli imati djece.

Nikada nije bila zaposlena te je cijeli svoj život provela na selu posvećena poljoprivredi. Zajedno sa suprugom živjela je skoro 60 godina u braku. Suprug je umro devedesetih godina, ali baka Milka je nastavila živjeti sama u svojoj kući obavljajući sve što je bilo potrebno za život. Kaže da je imala krasne prijatelje i susjede te i sada kada ima 100 godina vrlo je sretna što je tako lijepo živjela i ovom se prilikom zahvaljuje svojim susjedima i prijateljima, a naravno i obitelji po muževoj strani kod kojih živi od svoje 99. godine. Također, baka Milka kaže kako joj je bilo lijepo kod kuće usprkos tome što je bila sama, ali je mogla obaviti upravo onoliko koliko je za nju bilo potrebno pa čak i skuhati, a sve donedavno je imala i jednu kravu.

Obožava mlijeko, navečer popije šalicu svježeg mlijeka, a ujutro mlijeko s Divkom, kava koja se nekada dosta pila.

- To mi je najbolja kava. Nema zamjene za moju Divku.

Što se tiče hrane, baka Milka voli sve jesti. Ništa joj ne smeta od hrane.

- Neki se žale da ih muči želudac od hrane, ali ja to nisam nikad osjetila.

Baka Milka preporučuje mast i kaže da je mast zdrava. Svojim ukućanima uvijek govori da su bolesni jer peku na ulju. Kaže da su nekada litru ulja imali po mjesec, čak i dva. Ne boji se bolesti, zdrava je i sa svojih 100 godina te još uvijek nešto pročita, gleda televizor i to sve bez naočala. Baka Milka nema naočale. Hvali se da ima još uvijek svoje zube i da nema samo dva jer ih je slučajno slomila. Još uvijek lijepo hoda, ali ima i dva štapa na koje se pomalo osloni, no nije joj problem dići se i prošetati.

- Glava me ponekad boljela. I ne sjećam se kada je to bilo. Sada sporije hodam, ali bez brige još uvijek imam veliku volju. Jedino malo zaboravljam, kaže baka Milka. Ne mogu se sjetiti svih datuma, imena i prezimena pa moram malo razmišljati. Nisam imala neke poroke. Nisam nikada pušila. Moj suprug nije pušio, naravno da nisam niti ja. Voljela sam popiti čašu vina, nekad i više kada smo feštali, ali sve je to bilo normalno, ništa pretjerano. Lijepo mi je ovdje, svi me vole i svi su mi danas čestitali rođendan.

Baka Milka nema puno svoje familije, uglavnom žive daleko, malo ih je u Zagrebu pa je ponekad nazovu, ali zato baku obožava njezina rođakinja Renata Srdić, familija po suprugu bake Milke. Renata Srdić i njezin muž Milan imaju veliku obitelj, žive u Brezovcu i baka Milka živi s njima. Renata kaže da je htjela da baka dođe kod njih još prije, ali se nije dala od svoje kuće. Baka Milka kaže da joj je kod obitelji Srdić lijepo i da su svi dobri prema njoj, ali ponovo bi voljela živjeti sa svojim suprugom u njihovoj kući.

U razgovoru baka Milka je spomenula da će imati tortu za rođendan.

- Moji prijatelji Branka i Vojo Bogunović iz Galovca doći će na moj rođendan i donijeti tortu. Obećali su mi.

Tako je i bilo. Ovi dragi ljudi obožavaju baku Milku, ona je bila njihova susjeda i uvijek su uživali u njezinu društvu. Gospođa Branka kaže: - Osim što smo bile susjede, još nas nešto veže - i ja sam iz Kapele kod Dubrave. Baka Milka je posebna žena. Uvijek nasmijana i razgovorljiva. Nikad nam nije bilo dosadno.

U jednom trenutku tijekom razgovora baka Milka je rekla: - Kako mi je lijepo slušati vas i gledati, samo bi plakala od sreće.

Došlo je vrijeme za rezanje torte. Baka Milka je uzela nož, ali nije htjela sjediti, već se digla i povukla nož po torti. Još je rekla: - Treba čvrsto s nožem da dobijem lijepu šnitu. Eto i nakon 100 godina život je zaista lijep.

Iako nikada nije putovala niti vidjela more, kaže boji se vode, baka Milka ne žali za svojih 100 godina. Kada bi se ponovo rodila, ponovo bi tako živjela.

Pozdravili smo se s bakom i zaželjeli još godina života. Ona nas je poljubila i rekla: - To se nikada ne zna. Živim polako i ne brinem se o smrti. Sve dođe u svoje vrijeme. Kada bi se ponovo rodila, ponovo bi tako živjela.