Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

Jedan je veliki pisac, s prostora bivše, zajedničke nam države kazao da su interesantni ljudi široj javnosti samo oni koji se ne uklapaju u stereotipe. Branislav Nušić je precizirao i rekao da su to ljudi koji ne žive po uobičajenoj crti već se kreću iznad ili ispod linije uobičajene u svakodnevnom životu. Jedan među njima je i 36-godišnji Bjelovarčanin, Marijo Očko, koji se s roditeljima Hrvatima početkom Domovinskog rata, iz rodne Rume doselio u Bjelovar. Za njega će mnogi sugrađani kazati da se on po Nušićevoj definiciji kreće ispod linije.

- Prema pričanjima sada već pokojnih roditelja, morali smo se iseliti, jer su nam u Srbiji prijetili – govori Marijo, kojeg smo sreli u ranim jutarnjim satima, nakon obilaska određenih lokacija kako bi sakupio plastične boce. Društvo mu prati vjerni labrador, Aki, za kojeg kaže da nije samo pas, već da je biće Božje, kao i sve što nas okružuje. Noći provodi u stanu, koji je naslijedio od roditelja. Boce su mu jedini prihod, ali se ne žali. Pomažu mu i dobri ljudi.

- Svatko im pravo na svoj način života. Ja tako živim. Volim popiti, ali ne zamjeram onima koji su trezvenjaci i rade po bankama i nose kravate. To je njihov odabir i ja to poštujem – kaže Očko, koji je rukom obrisao grlić plastične boce s vinom prije nego nas je ponudio. Nije zamjerio odbijanje, već je kroz smijeh kazao kako vino u većim količinama nije zdravo, i priupitao što je danas u vremenima pescitida i herbicida zdravo.

Na konstataciju kako neki od Bjelovarčana smatraju da su on i nekoliko njegovih prijatelja možda najveći ovisnici u gradu, on se glasno nasmijao i rekao, ako to ljudi misle onda su u pravu.

- To je njihovo mišljenje i ja nemam nikakve želje da to demantiram, jer s time ne dobivam ništa. Ne tražim da me zovu u takozvana elitna društva, jer ne vidim neke velike razlike između tog i mog društva. Oni razgovaraju o tome kako da zgrnu golemi novac. Mene to ne interesira. Želim samo provesti dan po svom izboru i nikoga ne oštetiti. Bog sve vidi – pojašnjava Očko. Dodajući kako mu se nije ispunila želja da bude pilot, pa sada uz vino nekada mu misli „polete“. Kaže da je svevišnja Božanska osoba podijelila uloge. Njemu je pripala ta da bude, kako ga neki nazivaju klošar. On vjeruje da ne ide linijom manjeg otpora već da ispunjava radi čega je rođen.

Kaže da mu nijedan dan nije isti. Buđenje ovisi o aktivnostima „noć“ prije. Potom uzme vreću za boce i nosi ju cijeli dan, a vjerni pas ga prati u stopu. Kako nema novca za teretanu, ona mu vreća za boce služi za razvijanje mišića.
- Znate moram paziti da se držim onoga – U zdravom tijelu zdrav duh – popratio je te riječi smijehom dok je jednom rukom gladio psa, a drugom nagnuo iz plastične boce.

Upitali smo ga zašto je jednom prilikom na gradskom Korzu djeci bušio balone, a on je rekao da je to neistinita konstrukcija policajaca, jer nikoga ne želi vrijeđati, a kamo nanijeti zlo. Dodajući kako bi ljudi bili sretniji da su im apetiti manji. Skromnost je vrlina, a zgrtanje novca i materijalnih stvari nije u skladu s razmišljanjem Božanske osobe, ali on to vidi kao problem svakog pojedinca i u to se ne treba miješati.

Na rastanku je kazao kako mu i ovaj razgovor s potpisnikom ovih redaka nešto znači, jer to daje smisao življenju. Bez obzira kako netko gleda na njegov.

Tekst i foto: ŽR