Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

11.10. 2016.

Bilogorci prvi put na Goloj Plješivici

Tweet

Cilj planinara HPD „Bilogora“ ove nedjelje bila je planina Lička Plješivica, izduženi planinski masiv koji se pruža u dužini 100 kilometara od Plitvičkih jezera do izvora Zrmanje i dijeli Liku od Pounja. Ozeblin, najviši vrh Ličke Plješivice (1657 m) planinari iz Bjelovara posjetili su još 2007. godine, dok je današnji cilj vrh Gola Plješivica ostao jedan od rijetkih vrhova u Hrvatskoj koji nisu nikad organizirano pohodili.

Vrh Gola Plješivica (1648 m) dugo je bio nedostupan planinarima zbog vojnog objekta na samom vrhu i prekrasnog pogleda na obližnji aerodrom koje je sad u sastavu BiH. Planinarsku stazu iz Korenice na vrh markiralo je planinarsko društvo „Mrsinj“ Korenica, a otvorilo ju je 20. listopada 2013. povodom obilježavanja Dana društva od kad se organiziraju usponi na Plješivicu. Ove godine i 8 bilogorskih planinara bili su sudionici obilježavanja Dana PD „Mrsinj“ i organiziranog uspona. Stotinjak planinara okupilo se oko 9 sati ujutro u Korenici ispred kineskog restorana Kun Lun gdje su domaćini održali uvodnu pozdravnu riječ s uputama za uspon. Odatle se još 10-tak minuta krenulo autima na samu polazišnu točku (650 m nadmorske visine) u selu Mihaljevac.

Odavde treba savladati 1000 metara nadmorske visine do samog vrha koji je na 1648 metara nadmorske visine. Početni dio uz umjeren uspon dobar za zagrijavanje ide kroz nisko raslinje s lijeve strane Macetine drage. No već nakon 20 minuta staza ulazi u područje visoke bukove šume te poslije 1 sat hoda nakon presijecanja makadamske ceste ulazi na široku šumsku vlaku kojom se dolazi na najstrmiji dio staze ispod dalekovoda. Uspon ispod dalekovoda je najoštriji ali nije predug te nakon ukupno 2,5 sata izlazimo do telekomunikacijskih tornjeva od kojih ima još pola sata makadamom po bosanskoj strani do vrha Gole Plješivice. Dionicu od telekomunikacijskih tornjeva atraktivnije je proći grebenom ali zbog oštrog vjetra i sigurnosti grupe odluka je pala na makadam.

Gola Plješivica jedan je od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. S vrha je lijep pogled na Bihać a na drugoj strani na Koreničko polje, Plitvička Jezera, Crni vrh i Ozeblin. Danas nismo u potpunosti imali otvoren vidik , slabije smo zbog magle vidjeli na bosansku stranu dok se lička strana naizmjence otvarala i zatvarala pod naletima magle. Na vršnom dijelu zadržali smo se dobrih sat vremena u razgledavanju razrušenih objekata i kompleksa bivše vojske ali i najveće atrakcija usamljene stijene pod nazivom „Lička kapa“. Stijena se nalazi malo ispod vršnog dijela ispod zgrada, a prema nekim izvorima ova stijena je bila inspiracija izrade Ličke kape. Stijena osim što je dobar vidikovac neiscrpna je inspiracija planinarima za „naslikavanje“ u svim pozama. Povratak nazad išao je brzo te smo potrošili upola manje vremena za silazak do auta. Nakon dobrog hodačkog dijela domaćini su nas ugostili ličkim grahom, kolačima i nezaobilaznim velebitskim pivom (iako smo na Plješivici). Nakon svega sretni i zadovoljni uputili smo se svojim kućama s mislima kako su bilogorci prvi put uživali na Goloj Plješivici i to iz drugog pokušaja. Prošle godine u studenom zbog dubokog sviježeg snijega koji je padao tu noć i jutro kad smo trebali na vrh završili smo umjesto na Goloj Plješivici ipak na pitomijem brdu Oštrom Medvjeđaku u krilu nacionalnog parka Plitvička jezera.