Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

"O zločinu koji je počinjen davala sam iskaze policiji, nikada me nitko nakon toga nije zvao i postupak nikada nije pokrenut". Tako završavaju mnoga od 14 svjedočanstava žena silovanih u Domovinskom ratu zapisana u knjizi "Sunčica" Marije Slišković. Žene žrtve su prešućene, nepriznate i zaboravljene. Svjedoči to i jedna od njih, Vukovarka Ružica Erdelji koja je i sama višestruko silovana:

- Nikada me nitko nije pitao kako sam, trebam li pomoć. Liječila sam se kod psihijatra u Čakovcu, Zagrebu i Vukovaru. Dok nisam upoznala gospođu Mariju Slišković, nitko mi nije pružio ruku utjehe – sa suzama u očima priča gospođa Erdelji.

Marija Slišković je odlučila da je šutnje dosta i iznijela potresne priče nekih žena. Koliko ih je u Domovinskom ratu silovano ne zna se jer se nitko nije potrudio to zabilježiti, a mnoge žene, kaže Slišković, zbog straha šute: - Prijetnja silovatelja je toliko snažna da i dan danas nije zaboravljena i više vjeruju u njihovu prijetnju nego u zaštitu državnih institucija. To je strašno – ističe Slišković.

"Sunčica" nije knjiga za čitanje, štivo za razbibrigu, to su priče žena koje su prošle kroz pakao. Sunčica je i ime djevojčice koja je imala samo osam mjeseci kada je sa svojom majkom zatočena u rodnom Vukovaru. Dok su silovali njenu majku srpski vojnici su na Sunčicu bacili svoje teške vojničke jakne. Nekim čudom se nije ugušila, a iako se nakon rata vratila u Vukovar iz njega je ponovno morala otići zbog prijetnji da će doživjeti sudbinu svoje majke.

Žrtve sada traže stvaranje zakonskog okvira kako bi i silovanje bilo tretirano kao ratni zločin. Pitanje je samo je li kasno?