Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

Takvom je neposrednošću već u prvoj minuti uspostavio izvrsni kontakt sa učenicima i njihovim nastavnicima. Ipak, Goran Tribuson nije bio u pravu. Akademik, profesor na Akademiji dramskih umjetnosti, autor tridesetak književnih djela od kojih su neka doživjela više izdanja pa i nekoliko inozemnih izdanja, filmski i televizijski scenarist i, mora se dodati, zaljubljenik u Bjelovar svojega djetinjstva i glazbu britanske rock grupe Rolling Stones uz koju je odrastao, doista je slavan. Potvrdila je to i jedna od nastavnica nazočnih razgovoru.

- Te slike staroga Bjelovara koje ste dali u Povijesti pornografije toliko su upečatljive, svojim ste knjigama proslavili Bjelovar, u filmu se "Ne dao Bog većeg zla" i seriji na TV osjeti nostalgija za Bjelovarom kojega više nema, ali je ostao u knjigama. Za mene, mojega supruga i moju generaciju, slavni ste - iz srca je, uz ostalo, izgovorila nastavnica.

Krenuo je i razgovor o Povijesti pornografije u kojoj "one" pornografije u stvari nema. - Povijest pornografije je baš jedan gadan, pokvaren, prevarantski naslov - prokomentirao je Goran Tribuson.

Potom su uslijedila brojna pitanja mladih čitatelja. Kada ste otkrili da Vas zanimaju knjige, odakle inspiracija za inspektora Banića, kako Vam se javlja inspiracija za pisanje, znate li već na početku pisanja knjige što će se u njoj dogoditi s kojim likom, zašto inspektor Banić previše pije... Goran Tribuson neumorno je odgovarao, pojašnjavao, tumačio, opisivao ono što radi.

Sudionici su susreta u srijedu održanoga u prostoriji školske knjižnice i čitaonice doznali da je Goran Tribuson kao dječak jako kasno otkrio radost čitanja, štoviše, čitanje mu je knjiga bilo "bez veze" u vrijeme kada su u Bjelovaru mnogi bili zagrijani za rukomet.

- Slušao sam radio, volio krimiće, stripove, sve ono što mi je mama tada branila - kaže sada autor tridesetak raznovrsnih knjiga. Posebice je volio Raymonda Chandlera i njegove kriminalističke romane, svidio mu se detektiv Philip Marlowe. Za lik inspektora Banića pak Tribusona je inspirirao jedan njegov prijatelj.

A da pisanje romana nije baš tako jednostavno, ilustrirao je podatkom o pripremama za pisanje, traženju potrebnih podataka, planiranju pri kojemu se mora znati što će se do posljednje stranice događati s kojim likom. Sve knjige najprije piše u bilježnice, a tek onda slijedi prepisivanje i sve ono što je potrebno da bi knjiga došla na knjižarske police. Na književnom su susretu radoznalci čuli i da autor knjige i nema baš mnogo utjecaja na izgled korica knjige i još mnogo toga.

Vrijeme predviđeno za susret sa Goranom Tribusonom prebrzo je proteklo. Za rastanak je uslijedilo zajedničko slikanje pred zgradom škole. (Miroslav Martinić)