Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

GLAVOM PROTIV GLAVOBOLJE

Tweet

Piše: Igor Rogović

Ona je u vašoj službi i ima stanovitu misiju. Dobra je za opstanak i upozorava da je nešto krenulo po zlu sa našim tijelom. Umjesto da promijenite ono "nešto" loše, vi isključite alarm, uzevši neki aspirin. To je apsurd. To je ono loše što se događa u medicini, psihijatriji - simptomatsko liječenje.

Propuštate na taj način ono bitno, a bitno je da se pogleda u izvor. Sljedeći put kad imate glavobolju, pokušajte nekom meditacijskom tehnikom ili samo sjednite i promatrajte, gledajte na to, ne kao neprijatelja, već na prijatelja koji je u vašoj službi. Vaš prijatelj vam govori "Nešto nije u redu, pogledaj u to". Samo tiho sjednite i promatrajte glavobolju, bez namjere da je zaustavite, bez želje da nestane, bez sukoba, bez svađe, bez suprostavljanja. Samo gledajte u to što je. Promatrajte postoji li neka unutarnja poruka, glavobolja vam je može prenijeti. Ona ima kodirane poruke. Ako promatrate u tišini, iznenadit ćete se.

Prva faza je, što ćete gledati više u nju, ona će postati oštrija... Tada ćete se zabrinuti, kako će mi to pomoći ako je bol sve jača? Ona postaje jača jer ste je izbjegavali, potisnuli ste je tabletama. Kada je promatrate, represija nestaje. Glavobolja dolazi do svoje prirodne jačine.

Druga faza je da će sada glavobolja biti locirana na jednom mjestu, mislili ste da vas glava boli posvuda. Osjećaj raširenosti je zamka. Vi stvarate iluziju da vas boli čitava glava. Tada se događa treća, najvažnija stvar. Ako nastavite gledati do trenutka kada je bol vrlo jaka, koncentrirana i ograničena na jednu točku, vidjet ćete da će u mnogo slučajeva nestati bol. A kad nestane, vama će sinuti odakle dolazi i koji je uzrok. Uvijek kad gledate pozorno u bol, ona će nestati. Kad nestane, sakriven iza nje nalazi se uzrok. Iznenadit ćete se, vaš um sada je spreman otkriti uzrok. Bitno je to da postoji tisuću i jedan razlog za uzrok glavobolje, no u našem tijelu nema puno alarmnih sistema.

Probajte, i već nakon nekoliko pokušaja više neće biti potrebe za aspirinom, niti bilo kakvim liječenjem.

Bogatstvo je potraga za smislom, a ne za novcem

Tweet

Piše: Igor Rogović

Treba vremena da bi se došlo u vezu s velikim stvarima u životu. Poanta je u tome što čovijek koji trči za novcem propušta sva vrata koja vode spiritualnom i božanskom. Došavši do kraja puta uviđa da tamo nema ničeg iznad njega osim smrti.

Najbolji čovjek je na neki način i najsiromašniji čovjek na svijetu. Veliko je umijeće biti bogat, ali ne biti siromašan. Postoje siromašni ljudi koji i u kojima možete naći beskrajno bogatstvo. Oni ništa nemaju, a bogati su. Njihovo bogatstvo ne nalazi se u stvarima već u njihovu biću.

A postoje i bogati ljudi koji imaju sve, ali su apsolutno siromašni i prazni.

Prva stvar u životu je pronaći smisao u sadašnjem trenutku. Osnovni načini našeg bivanja trebali bi biti slavlje, radost i ljubav. Neki ljudi, nazvat ćemo ih bogatima, stavljaju to na stranu u trci za novcem, misleći da novac sve može kupiti. Jednog dana dolaze do otkrića da se ništa ne može kupiti, a čitav život su potrošili obožavajući novac.

Veliki duhovni učitelji Buddha, Mahavira, Parshvanath bili su ljudi koji su bili na vrhuncu bogatstva i tada su rekli da je to breme. Rekli su da treba pronaći nešto drugo prije no što ih smrt preuzme. Ti veliki mudraci su imali dovoljno hrabrosti da se svega odreknu. Mudrost življenja je potraga za smislom, a ne za novcem.

Ne treba biti nesretan ili depresivan, trebamo samo krenuti u nepoznate dimenzije. Za vas koji to niste nikada počeli istraživati, to znači putovanje iznutra, putovanje u sebe samog.

Zapadnom svijetu je hitno potreban veliki pokret meditacije, inače će depresija ubiti ljude.

Postoje izuzetno kvalitetni ljudi koji su slavni, uspješni, bogati, zaradili su novac, postigli su sve što su htjeli, a osjećaju se beznadno.

Počesto se događa da su ti ljudi, koji žude za bogatstvom, lijepo okićeni, veoma poštovani, no iznutra beskorisni i prazni.

Mudrost kaže da siromaštvo nije tako veliki problem kao što je neuspjeh bogatstva, gdje se ostaje uistinu siromašnim.

Običan siromašan čovjek ima barem snove, nade, a bogataš nema ništa. Nije bitno da se čovjek odriče bogatstva ili bilo čega drugog.

Davati svom biću, to vremenom čini magiju, novi ushit, novu mladost, novu svježinu koja rezultira novom svjesnošću.

Uđite u sebe na sat, dva, budite meditativni i uronit ćete u sasvim novi svijet - mudraci ga zovu blaženstvo.

TO SE ZOVE ŽIVOT…

Tweet

Piše: Igor Rogović

Misli koje je za svoj 70. rođendan, 16. siječnja 1959. godine, Čarli Čaplin poklonio čovječanstvu.

"Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove BITI VJERODOSTOJAN.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvrjedljivo kada pokušavam natjerati nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas ja to zovem POŠTOVANJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo ustvari bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas ja to zovem ZRELOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem SAMOPOUZDANJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samom sebi krasti svoje vrijeme i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove JEDNOSTAVNOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao „zdravi egoizam“, ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam željeti da sam uvijek u pravu i tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i brige za svoju budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem se SVE dešava. Tako živim svakog dana i zovem to ISPUNJENJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj um je dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA.

Ne trebamo se plašiti svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema, jer i zvijezde se ponekad sudare pa iz sudara nastane neki novi svijet. Danas, ja znam: TO SE ZOVE ŽIVOT."

Duhovno i tjelesno značenje posta

Tweet

Piše: Igor Rogović

Kao način i sredstvo samodiscipline i pročišćavanja, post, to jest odricanje od hrane u nekom vremenskom periodu zadire duboko u prošlost. Sigurno vam je poznato da je Isus proveo (u divljini) četrdeset dana i noći suzdržavajući se od bilo kakve hrane. Mojsije je postio na planini Sinaj, a drevni američki indijanci postili su da bi vidjeli Velikog Duha. Ne znam jeste li se kad upitali koji je zapravo dublji i značajniji smisao samog tog čina, odnosno posta?

Nema niti jedne kulture, religije, naroda koji u svom kalendaru nema ubilježene datume, obljetnice, vremenske periode kad se maksimalno suzdržavaju od hrane. Zašto?

U suštini post je najprirodnija reakcija tijela na bol ili bolest. Životinje u divljini prestaju uzimati hranu kad su bolesne ili ranjene, a sigurno se prisjećate vlastitog osjećaja odbojnosti prema hrani kad ste bolesni. Vremenski interval kad se odričete hrane pomaže vam da vaš probavni sustav oslobodi unutar sebe latentne energetske depoe za samoizlječenje i duhovni razvoj, dopuštajući tijelu vrijeme potrebno za oslobađanje od otrova.

Mnogi ljudi koriste se postom u svrhu pročišćavanja uma i pomlađivanja tijela, no ni u kojem slučaju post ne smijemo poistovjetiti sa dijetom. Mnoge bolesti se također mogu izliječiti isključivo suzdržavanjem od hrane. Postoji pogrešno mišljenje da se postom gubi vitalnost i kreativna moć. Naprotiv, on pomaže intelektualnom radu i jačanju volje. Vjerojatno se u svemu tome pitate kako pravilno postiti. Prvo morate odlučiti kada i koliko dugo želite postiti, a sve pod uvjetom da ne uzimate lijekove, jer post je neka vrsta lijeka (obavezno se savjetujte sa vašim liječnikom). Bez nadzora se ne upuštajte u post u dužem intervalu od četiri dana, a važno je da dnevno pijete 5-7 čaša vode, uz naglasak da ih pijete polagano da bi apsorbirali životnu energiju. Ako pijete sok, navedenu količinu "žvačite" umjesto da je gutate.

Najteža su prva tri dana posta, dok se tijelo pokušava riješiti otpadnih štetnih sastojaka iz organizma. Tada su moguće i neke popratne pojave (glavobolja, naslage na jeziku, zadah iz usta, želja za povraćanjem, poteškoće sa disanjem). Ukoliko vam se to dogodi, pojedite voće, ukoliko se te tegobe ne smanje, prekinite s postom. Tijekom posta ne stavljajte naslage šminke, s obzirom da otrov izlazi iz organizma i preko pora. Izlazite u šetnje, ali izbjegavajte veća tjelesna opterećenja.

Ako izdržite i suzdržite se nagovaranja organizma i ega na hranu, nakon nekoliko dana osjetit ćete doista velike promjene. Želudac više neće tražiti hranu, izoštrit će vam se osjetilo mirisa, a da ne govorimo o povećanju mentalne koncentracije i energije.

Na kraju, jedan recept za post ovisnicima i uživaocima mesa. Nakon dvodnevnog posta hranite se:
1. dan - svježe voće i žličica jogurta (pomoć probavi)
2. dan - kuhano povrće (heljda ili proso)
3. dan - samo svježa salata
4. dan - postupno vraćanje na normalnu prehranu

VRHUNAC USPJEHA DOSEGNEŠ ONOG TRENUTKA KAD TE VIŠE NE ZANIMAJU NOVAC, POČASTI NI SLAVA
Thomas Wolfe

Posjetite nas u našem New age centru i saznajte više o pravilnoj prehrani uz vježbanje.

Ne želite li imati trbuh, imajte svjesnost i glavu

Tweet

Piše: Igor Rogović

Neki ljudi imaju organizam fiziološki pogodniji za nagomilavanje prekomjerne težine, a razlozi su: konstitucija tijela, način na koji uzimaju hranu, kvaliteta namjernice; no, svakako postoji jasna veza između prekomjerne težine i nekih zdravstvenih poteškoća, kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes i dr. Stručnjaci iz područja medicine i dijetetike svakodnevno izbacuju programe s novim metodama mršavljenja. Tržište je preplavljeno novim dijetalnim proizvodima, no oni u suštini, ipak ne zadovoljavaju potrošače tih proizvoda i bitno financijski opterećuju kućni buđet.

Mršavljenje je, zapravo, moguće samo ako se smanji unos kalorija ili se poveća njihova potrošnja. Još je sigurniji put do vitke figure i zdravijeg metabolizma usklađivanje unosa i potrošnje budući da je krajnji cilj sagorijevanje masnoća koje je tijelo nagomilalo kao energetsku rezervu, uz neizbježan uvjet zadržavanja vitalnih hranjivih sastojaka.

Mnogi čine veliku pogrešku tijekom intenzivne dijete podvrgavajući se osiromašenoj ishrani bez osnovnih hranjivih sastojaka. Sljedeći problem počinje nakon razdoblja restriktivne dijete kada nam je cilj zadržavanje zadovoljavajuće tjelesne težine. Neaktivne osobe trebale bi dnevno unositi 20 kcal na svaki kilogram tjelesne težine, a za one aktivnije dozvoljeno je 30 kcal.

Zamku raznim dijetama postavljaju proteini ako njihov unos ne zadovoljava potrebe organizma, koji će kompenzaciju tražiti u aminokiselinama iz mišićnog tkiva, oduzimajući pri tome energetske rezerve nakupljene u mišićima, umjesto onih nagomilanih u masnom tkivu, a kojih se zapravo želimo riješiti.

Probleme prekomjerne prehrane moramo rješavati MIJENJANJEM ODNOSA PREMA HRANI. Ne želimo li imati trbuh, mijenjajmo svjesnost pristupa hrani. Problemi su uvijek u našem načinu razmišljanja. Tjelesna aktivnost je svakako najbolji način otklanjanja suvišnih kilograma, a ako već ne možete bez industrijskih dijetalnih metoda, izaberite neki lagan, ukusan proizvod visoke hranjive vrijednosti, uz uvjet da su navedene komponente i djelotvornost znanstveno ispitane.

Posvetite se svome tijelu i u praktičnom smislu posjetivši nas u našem New age centru.

Podarite si unutarnji mir

Tweet

Piše: Igor Rogović

Kaotičnost zahtjeva suvremenog načina i tempa života sputava čovjekovu potrebu za samospoznajom, dovodi ga u stresne situacije i usporava ili čak onemogućuje razvoj.

Ako prednost dajemo intelektualnom razvoju uzrokovat ćemo gubitak psihološkog senzibiliteta, a to rezultira kroničnim nezadovoljstvom. Lijek za ove posljedice iscrpljujućeg tempa života svakako je opuštanje. No, upravo tada nastaju poteškoće, jer nas i sama riječ navodi na pomisao o udobnom naslonjaču u koji smo uvaljeni sa šalicom kave u jednoj i daljinskim upravljačem u drugoj ruci. Takvo "opuštanje" samo površno zadovoljava naša osjetila, a zapravo nas praćenje TV-programa još više zatrpava frustracijama, blokadama i još više udaljuje od nas samih.

Pokušajte se upitati kada ste zadnji put doživjeli potpunu tjelesnu, mentalnu i emotivnu relaksaciju? Odgovor se vjerojatno nalazi u ranom djetinjstvu koje i ne pamtite.

U potrazi za opuštanjem često posežemo za sportom i rekreacijom, a to je jedna malena komponenta koja može rezultirati i suprotnim učincima. Naime, sjetite se koliko je samo tjelesne i emotivne energije uloženo u jednu sportsku karijeru koja je možda u presudnom trenutku završila porazom ili čak krajem karijere. Koliko smo puta navijali za naše omiljene sportaše, koji su u odlučujućim trenutcima gubili upravo radi nedostatne psihičke pripreme? Navijači, ne razmišljamo koliko zapravo mi sami gubimo u svakodnevnim životnim bitkama koje sami gubimo zbog napetosti i onih mikro-stresova koji se postupno pretvaraju u frustracije i duhovnu bol.

Bez obzira koliko je medicina pokušavala riješiti ove probleme, nije joj uspjelo osigurati čovjeku neophodno zdravlje, jer stvarni problem i nije uvijek u tijelu, već u promijenjenim idealima, načinu razmišljanja i izražavanju osjećaja.

Mudrost nam govori, ako se uspijemo osloboditi napetosti, riješit ćemo životne probleme, a ako ih uspijemo uskladiti, kontrolirat ćemo izražavanje osjećaja te time i bolesti srca, povišeni krvni tlak i mnoge druge poteškoće.

Unutrašnja napetost jedinke doprinosi nastajanju kolektivne psihičke napetosti koja uzrokuje nesretne obiteljske agresivnosti. Zakoni, policije i religije nisu uspjeli osigurati sklad među ljudima. To nedvosmisleno upućuje na činjenicu da pravi mir možemo potražiti i naći jedino u sebi samima.

Da bismo postigli duhovni mir, naučimo se opuštati te tako usklađivati duh i tijelo. Nemojte se zavaravati mišlju da je opuštanje jednostavan proces koji se postiže ležanjem zatvorenih očiju ili spavanjem.

Jasno je da upućivanje na oslobađanje od stresnih situacija mijenjanjem životnog stila u današnje vrijeme ne zvuči uvjerljivo, no ipak pokušajte. S druge strane, povećajte vlastite sposobnosti odupiranju stresa kroz mnogobrojne metode opuštanja i relaksacije.
Ako vas je donedavno i sam pogled na upornog vježbača Tai-chia činio nervoznim i ako niste mogli shvatiti smisao beskrajno laganih, savršeno psihomotoričkih koordiniranih pokreta, možda vas sljedeći susret potakne na promišljanje o vlastitom putu traženja mira u sebi samima.

NAŠA UZVIŠENOST NIJE U TOME DA NIKAD NE POSRNEMO,VEĆ U TOME DA NAKON SVAKOG PADA USTANEMO. Više o svemu na stranici www.yoga.com.hr.

Tko upravlja Srbijom?

Tweet

Piše: Nenad Šantalab

Iako od pamtivjeka narodi Hrvatske nisu imali pretenzije na tuđe teritorije pa bi se iz toga moglo zaključiti da nas ne treba zanimati politika naših susjeda, tome nije tako. Dobro nam poznata srpska politika, koja u svojim temeljima ima porobljavanje susjeda, a ne suživot i danas je aktualna u svim svojim oblicima. Jedan od tih oblika je i učestalo plasiranje optužnica, progona i laži na račun svojih susjeda.

Danas kada Srbija ne može prihvatiti činjenicu da albanski narod Kosova ne želi ni pod koju cijenu biti dio Srbije, politika koju dvolično vodi srpska vlast za svoje operacije na Kosovu traži temu koja bi barem malo skrenula pozornost s dnevnopolitičkih događaja njihova pritiska na Prištinu. Tu dobro organiziranu politiku zasigurno vodi vladajuća struktura, ali potpomognuta državnom službom sigurnosti koja upravlja i sa vladajućom strukturom kao što se pokazalo mnogo puta u povijesti.

Naša vlada bi trebala u svakom trenutku imati političko oružje za protuudar na ovakvu politiku Srbije s kojom bi svaki naš građanin bio zadovoljan i ne bi sumnjao u nesposobnost naših vlada da se nose s dobro organiziranom vanjskopolitičkom djelatnosti naših susjeda, bez obzira s koje granice dolazili.

Zato pozivamo sve političke stranke da nas jasno i nedvosmisleno u predizbornim obećanjima upoznaju sa svojim stavom prema obrani zemlje koja se ne vodi samo oružjem već i perom pa bi osim tema kao što su obrazovanje, obitelj, gospodarstvo ili poljoprivreda voljeli u predizborno vrijeme čuti više i o politici obrane zemlje na svim razinama, kako bismo lakše odlučili kome pokloniti povjerenje da u naše ime i za nas obavljaju javne funkcije.

Metlarska zabava

Tweet

Piše: Dragovoljac

U subotu 19. veljače 2011. preko 30 članova ovih planinarskih društava naoružalo se dobrim raspoloženjem i krenulo na stazu po Moslavačkoj gori. U tom pohodu nisu bili sami jer su se priključili domaćinu PD „Jelengrad“ iz Kutine te članovima PD „Željezničar“ iz Zagreba, PD „Lipa“ iz Sesveta, PD „Naftaplin“ iz Zagreba te PD „Konjuh“ iz susjedne BiH iz Tuzle.

„Metlarska zabava“, čiji je idejni začetnik Ivica Mataić Predsjednik PD „Zmajevac“, ove je godine privukla više od 100 planinara, a program koji je održan u Planinaskom domu u Moslavačkoj Slatini oduševio je planinare. Naime osim demonstracije planinari su dobili priliku i sami izraditi metle od tradicionalnog materijala, brezovih grančica, a nakon toga su uz muziku opušteno plesali. Planinari su se u domu zabavljali uz ples, a u ime domaćina program je vodio legenda hrvatskog planinarstva Vladimir Ilijaš. Domaćini su se pobrinuli i za ples pod maskama pa su planinari iskoristili priliku pokazati svoje kreacije koje su ranije pripremili.

(tekst i foto: Nenad Šantalab)

Povlaštene mirovine

Tweet

Piše: Nenad Šantalab

Uz aktualno pitanje hapšenja i osuđivanja branitelja na osnovu neutemeljenih i iznuđenih priznanja od strane srpske strane u tijeku obrambenog Domovinskog rata i pitanje koje se provlači kroz medije o „povlaštenim“ mirovinama jedan je od razloga da danas branitelji izlaze na ulice i trgove prosvjedujući, a zapravo traže od javnosti da ih se poštuje kao ljude koji su u obranu od velikosrpskih ideja stali u samim početcima, povijesno gledajući neprocjenjivog događanja za narode Hrvatske u njihovoj dugogodišnjoj povijesti.

U trenucima kada se gube radna mjesta i kada Hrvatska nije za većinu svojih stanovnika zemlja blagostanja opći odnos i percepcija prema svemu što ima svoju cijenu u državnom proračunu je negativna pa tako i odnos prema braniteljima koji su na različite načine ostvarili svoje mirovine.

Sve mirovine ostvarene su sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i Zakona o mirovinskom osiguranju, a branitelji su zbog ranjavanja, oboljenja ili ozljeda na ratištu pa i mjestima koja nisu bila direktno na ratištu ostvarili ratnu vojnu invalidnost.

Sve bi to bilo u redu da nije krize u svim segmentima našeg društva. Ta kriza se očituje i u odnosu javnosti prema umirovljenim braniteljima koje se nepravedno i bez imalo razumijevanja prema onome što su oni 1990., 1991., 1992. i dalje dali u stvaranju ove zemlje. Možemo mi biti ogorčeni i na nezaposlenost i na Vladu i njene sadašnje i bivše članove, i na banke i njihove kamate, i na tečajne liste, i na sve oko sebe, ali bar bi malo u nama trebalo biti onog poštenja i razuma da priznamo sami sebi kako su ti ljudi 1991. godine ne žaleći svoja radna mjesta, ne žaleći svoju ušteđevinu, ne žaleći svoje zdravlje, ne žaleći svoje majke i očeve koji nisu noćima spavali od zabrinutosti i ne žaleći na kraju i svoj život, stvarali onaj tisućljetni san koji je bio u nama, a to je sloboda, demokracija i bolji život u jedinoj nam i svetoj Hrvatskoj.

Zato apeliram i pozivam posebno medije da se ne pridružuju onima koji olako braniteljske, invalidske i vojne mirovine nazivaju privilegiranim i slično, već da tim ljudima kroz svoje priloge daju priliku progovoriti o slavnim trenucima stvaranja ove zemlje, a građanima na taj način pruže osjećaj da su i branitelji važan dio zajednice koji zaslužuje poštovanje. Ne smijemo dozvoliti da se ti ljudi osjećaju krivima, da se otuđuju od zajednice i od svojih obitelji, već, naprotiv, treba im omogućiti da žive sa svojim traumama normalan život, da među nama budu poštovani i rado prihvaćeni, kao što je to bilo u vremenu od 1991.-1996. godine.

Sve nepravilnosti, pogodovanja, malverzacije, kriminal i slično osuđujemo i takve pojave treba procesuirati na svim razinama i svim zakonskim sredstvima. Nemojmo stvarati sliku razdora i netrpeljivosti jer time podupiremo politiku kaosa koja može dovesti do anarhije i neželjenih posljedica.

Komemoracija za žrtve 29.12.1991. u Pakracu

Tweet

Piše: Dragovoljac

U jeku oslobodilačke akcije kodnog naziva "Orkan 91" koja je imala za cilj vratiti okupirana područja zapadne slavonije i podravine pod nadzor nove Hrvatske, svoje živote položili su bjelovarčani Ivan Bedeković, Ante ĆURIć, Franjo Gašpar, Dražen Hudec, Željko Novosel i Darko Peroš te pakrački branitelj i planinar Marijan Kulhavi.

Na mjestu pogibije kod zajedničkog križa njima u spomen i ove godine položili smo vijenac i zapalili svijeće zajedno s članovima obitelji i lokalnim političarima iz pakraca, Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije.

Iako ove godine bez služenja svete mise u ime poginulih, što nas iznenađuje kao propust organizatora i domaćina Grada Pakraca, komemoracija nije izgubila na svome značenju jer su prisutni predvođeni našom udrugom zajednički izmolili molitve za pokoj duša ovih hrabrih i istinskih domoljuba, a dogodine ćemo se sami potruditi i dogovoriti služenje mise. Svaku prigodu za posjet Pakracu bjelovarski UHDDR iskoristi i za posjet Kusonjama gdje smo i ove godine zapalili svijeću kod kapelice posvećene žrtvi i mučeničkoj smrti naših branitelja.

Prisjećajući se sa sjetom trenutaka nastanka Republike Hrvatske, ne mogu ne spomenuti junake pakračkog bojišta koje se 1991. godine nalazilo u zapadnoslavonskom i podravskom ratištu. To je područje obuhvaćalo dijelove općina Novska, Nova Gradiška, Pakrac, Grubišno Polje i Daruvar te djelomice i općine Virovitica, Slatina, Orahovica i Požega.

Prvi oružani sukob bio je napad na policijsku postaju u Pakracu u ožujku 1991. U iduća četiri mjeseca sve su češća bila miniranja, pucnjave i nemiri, a JNA je sve aktivnije nastupala na srpskoj strani.

U kolovozu 1991. otvorena je prava bojišnica, gdje se ZNG suprotstavljao Banjalučkomu korpusu JNA i mjesnim pobunjenicima. Ne zaboravimo da je iz bjelovarske kasarne istom banjalučkom korpusu zapovjednik kasarne poslao ljudstvo i tehniku na ispomoć te da je odbijao predati se hrvatskim snagama u rujnu 1991. godine nakon čega je poginuo u kasarni u Bjelovaru, a danas ga pravosuđe smatra nevinom žrtvom hrvatske strane.

U početku rujna bili su okupirani Okučani pa je bio prekinut promet autocestom Zagreb-Lipovac. U Četekovcu, Balincima, Čojlugu, Voćinu i Humu kod Slatine srpske su snage počinile ratne zločine nad civilnim stanovništvom. U Kusonjama su srpski odmetnici masakrirali zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije. Srpske snage nadzirale su tada Psunj, Papuk i dio Bilogore pa je postojala opasnost presijecanja hrvatskih teritorija od Save do Drave, što bi vjerojatno dovelo do pada cijele Slavonije.

U protuudaru HV-e do prve polovice studenoga oslobođena je grubišnopoljska općina, a u prosincu i Bilogora, Papuk i najveći dio Psunja. Tih dana prosinca 1991. trajali su stalni napadi JNA na Novsku, Pakrac, Lipik i druge krajeve. 28. prosinca 1991. srpski napadači za poraz na bojnom polju osvećuje se gađajući civilne objekte: ubili su četiri civila (trojicu u Novoj Gradiški, a jednog u Cerniku), a pet je civila teže ranjeno.

29. prosinca 1991. Hrvatska vojska oslobodila je selo Brusnik. Sjećamo se tih dana i po tome što je Hrvatska pustila u opticaj vlastiti novac - hrvatski dinar (55 HRD = 1 DM). Predsjednik RH Franjo Tuđman donio je odluku o ustrojstvu domobranstva, "na teritorijalnom načelu".

Nakon neuspješnih pokušaja i gubitaka (16.XII. i 20.XII.) HV je oslobodila snažno pobunjeničko uporište Grahovljane nedaleko od Daruvara. Iako je 7.XII. Badinterova komisija donijela zaključak da SFRJ više ne postoji, to nije sprječavalo velikosrpsku politiku predvođenu Miloševićem i njegovom simpatizerima da nastave s rušenjem nove Hrvatske.

Dana 27.12.1991. godine započela je koordinirana akcija „Alfa“, s ciljem oslobađanja četničkih uporišta južno od Pakraca. Zajedničkim snagama HV-a i MUP-a, nastavljeno je oslobađanje Zapadne Slavonije, pod kodnom akcijom zvanom „Orkan 91“. U cjelodnevnim bitkama, oslobođena su jaka četnička uporišta u pakračkom kvartu Gavrinica, Japaga i dio Šeovice. U večernjim satima hrvatske snage zauzele su crtu obrane, dok su se četničke snage („Beli orlovi“), pripadnici Miloševićeve vojske i TO te srpski dragovoljci i domaći pobunjenici, u paničnom bijegu povukli na rezervne položaje. Noć u Pakracu i Lipiku protekla je mirno, dok je na novooslobođenim područjima bilo još sporadične pucnjave iz pješačkog naoružanja. Važnost ove akcije je bilo pomicanje crte bojišnice, koja je bila nedaleko same Pakračke bolnice te time na udaru agresora; kako sama bolnica tako i cijeli grad Pakrac.

Mnogobrojniji i bolje naoružan neprijatelj, toga dana 27.12.1991. godine izvršio je jaki artiljerijski napad na Pakrac, Lipik, Filipovac, Prekopakru i Klisu, no unatoč tome neprijatelj je potisnut dalje od Pakraca, a za sutrašnji dan spremalo se daljnje čišćenje i oslobađanje područja pod četničkim patronatom. Cilj je zauzimanje koridora sve do Save i granice s Bosnom. U sukobima je bilo gubitaka na obje strane, kako u ljudskom tako i u tehničkom dijelu.

U jutarnjim satima 28.12.1991. hrvatske oružane snage, koje su oslobodile dan ranije područja pod neprijateljskom upravom, očekivale su prema dogovoru topnički napad na rubne položaje i u dubinu neprijateljskih položaja kako bi nastavile čišćenje terena i proboj prema rijeci Savi. No, umjesto toga naše topništvo nije djelovalo, već je došlo do protunapada, artiljerijskom pripremom na naše položaje u Šeovici, Japagi, a potom i po samom Pakracu i Lipiku i ostalim našim položajima. Našim snagama stiglo je pojačanje s pripadnicima HV-a, u sam centar Šeovice i krajnji dio oslobođenog područja. Dovezeni su sa dva kamiona, a prilikom iskakanja iz kamiona, među njih su ispaljene 4 minobacačke mine, od kojih je poginulo 4 pripadnika HV-e i jedan pripadnik MUP-a, a više od 20-tak vojnika je ranjeno. Stoga je uslijedilo izvlačenje ranjenih i mrtvih u tijeku artiljerijskog napada. Jedan dio postrojbi se povukao prema Japagi te dalje prema Gavrinici i u sam Pakrac. Nešto prije podneva oko 300 pripadnika hrvatskih obrambenih snaga napušta Šeovicu, kreće prema Japagi, a zbog nailaska neprijateljskog tenka, primorani su kroz minirano područje krenuti prema Pakračkoj bolnici te se naći na otvorenom položaju za djelovanje neprijateljske vojske svim mogućim vrstama oružja. Unatoč tome, spustili su se do obližnjih kuća u Gavrinici, gdje su opet naišli na tenk. Nakon nekoliko sati probijanja kroz protivničke redove, ova grupa je došla do Zapovjedništva obrane Grada Pakraca, a ljudstvo je raspoređeno po ranijim crtama razgraničenja. Nakon ovog došlo je do smjene dotadašnjeg Zapovjednika PP Pakrac, Naila Brulića - Babe.

Sljedećeg dana 29. prosinca skupina izviđača predvođena pakračkim braniteljem Marijanom Kulhavijem – Fokom upada u zasjedu na obroncima Psunja u neposrednoj blizini grada i u neravnopravnoj borbi izgibaju svi. Grupu su činili bjelovarski mladići Ivan Bedeković, Ante ĆURIć, Franjo Gašpar, Dražen Hudec, Željko Novosel i Darko Peroš te pakrački branitelj i planinar Marijan Kulhavi. Svake godine PD Psunj Pakrac u njihovu čast organizira planinarski pohod „Fokinom stazom 1991.“, a bjelovarska Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, UHDDR, na dan pogibije posjećuje mjesto stradanja i s članovima obitelji poginulih ratnika prisjeti se značaja njihove žrtve za Domovinsku Hrvatsku.

Podsjetimo da je dan nakon njihove pogibije (30.XII.) HV-a ovladala Širincima, strateški važnim uporištem iz kojega su četnici topništvom gađali Novu Gradišku.

Oslobodilački nalet hrvatskih snaga zaustavljen je potpisivanjem primirja 2. siječnja 1992.

(pripremio: Predsjednik UHRV BBŽ Nenad Šantalab)

Mimohod, komemoracija i planinarski pohod

Tweet

Piše: Dragovoljac

Na tom putu nalazi se spomen obilježje poginulim braniteljima koji su u neravnopravnoj borbi 29. prosinca 1991. prilikom izviđanja mučki ubijeni u zasjedi.

Članovi obitelji te mnogobrojni suborci i planinari prisjetili su se istinskih junaka Domovinskog rata; bjelovarčana Ivana Bedekovića, Ante ĆURIća, Franje Gašpara, Dražena Hudeca, Željka Novosela i Darka Peroša te pakračkog branitelj i planinara Marijana Kulhavia "Foke" kojima su kod spomen obilježja položili vijence i zapalili svijeće, a potom čuli o njihovom junačkom pothvatu. Ovakva akcija koju su nesebično pokrenuli pakrački planinari prije 15 godina može poslužiti kao primjer kojim se treba voditi.

Prvo, mimohod koji okuplja članove lokalne zajednice, a kreće iz centra mjesta i vodi do mjesta tragedije gdje se održava prigodna komemoracija aktivnost je koja ima višestruki značaj. Drugo, druženje koje se nastavlja planinarenjem i okupljanjem na prostoru oko doma Omanovac ima svoju svrhu i cilj. Ovakav vid obilježavanja ima za cilj svake godine ponovo o događajima koji prethode stvaranju Domovine upoznati grupe mladih ljudi koji prolaze obrazovanje u lokalnoj zajednici, a ovdje se okupe i mladi iz ostalih krajeva Hrvatske pa i oni čuju za ovaj dio naše povijesti. Tu je i komemorativni dio koji nas sve podsjeti na ove tragične dane za obitelji nastradalih, ali i dane ponosa i slave za one koji su u istoj ili sličnim akcijama sudjelovali. I posljednje je isto toliko važno, a to je da i mediji izvijeste o ovome događaju pa se i time ciljevi još više ispunjavaju.

Tako je i ove godine više od 250 planinara sudjelovalo u pohodu i kroz snježni krajolik prispjelo do cilja. Osim domaćina iz Planinarskog društva „Psunj“ i PD „Lipa“ iz Lipika te Građana Pakraca, Lipika i Daruvara akciji su se odazvali i članovi planinarskih društava „Čičak“ Orašje, „Zrin“ Petrinja, „Belišće“, „Bilogora“ Bjelovar, „Bršljan Jankovac“ Osijek, „Dilj gora“ Slavonski brod, „Jelengrad“ Kutina, „Kapela“ Zagreb, „Klikun“ Pleternica, „Krndija“ Našice, „Slavonski planinarski savez“, „Ravnica“ Vukovar, „Petrov vrh“ Daruvar, „Zmajevac“ Novska, „Strmac“ Nova Gradiška, „Pliva“ Zagreb, „Matica“ Zagreb i Skijaški klub Omanovac, Pakračko Lipički list, Biciklistički klub Titan, HGSS Požega i Novska, Odred izviđača Pakra, Pakrac, Dom za djecu Lipik i Klub ratničkih vještina BSD Pakrac. Osim njih na pohodu su sudjelovaIi i članovi UHDDR Bjelovar Planinarska sekcija, članovi Petrinjske HVIDR-e i članovi planinarsko-rekreacijskog kluba Udruge hrvatskih ratnih veterana BBŽ.

Sve nabrojene udruge od organizatora PD „Psunj“ Pakrac primile su prigodnu Zahvalnicu za sudjelovanje u 15. memorijalnom planinarskom pohodu „Fokinom stazom 1991.“. I ove godine svi zajedno skromno su potpomognuti od strane svojih lokalnih samouprava pa su putovanje do Pakraca i nazad financirali vlastitim sredstvima ili sredstvima članova svojih udruga.

(tekst i foto: N.Šantalab)

Planinarska sekcija UHDDR Bjelovar pohodi planinarski dom na Omanovcu

Tweet

Piše: Dragovoljac

Ovaj pohod nije slučajno nastao već je pokrenut u čast pakračkog dragovoljca iz Domovinskog rata Marijana Kulhavija Foke koji je bio strastveni planinar pa je i pohod nastao u njegovu čast pod nazivom „Fokina staza“.

Osim njega bjelovarski branitelji ovaj pohod iskoriste svake godine kako bi obilježili tragičnu pogibiju svojih prijatelja u Pakračkim vinogradima koji su u neravnopravnoj borbi 29. prosinca 1991. prilikom izviđanja mučki ubijeni u zasjedi. Članovi obitelji te mnogobrojni suborci i planinari prisjete se i tada bjelovarčana Ivana Bedekovića, Ante ĆURIća, Franje Gašpara, Dražena Hudeca, Željka Novosela i Darka Peroša te pakračkog branitelj i planinara Marijana Kulhavia "Foke".

Više od 200 planinara sudjelovalo je prošle godine u 14. pohodu kada su kroz snježnu mećavu prispjeli do cilja na Omanovac. Ove godine u pohodu sudjeluju i članovi novo osnovane Planinarske sekcije Udruge hrvatskih ratnih veterana Bjelovarsko-bilogorske županije kojima će ovo biti prvi pohod. Pohod na Omanovac planra se za 18.12.2010. (polazak iz Bjelovara u 06,30 h), cijena po polazniku je 70 kn, a akcija se provodi na vlastitu odgovornost svakog polaznika. Obavezno je ponijeti planinarsku opremu. U cijenu izleta uključena je hrana (grah), a piće si svatko plaća pojedinačno. Postoji mogućnost otvorenog ložišta pa preporučujemo po vlastitoj prosudbi za ponesti kobasice za roštilj ili neku drugu hranu. Broj polaznika je ograničen kapacitetom autobusa 28+vođa pohoda. Prijave i uplate za izlet mogu se izvršiti kod blagajnika - Božidar Bakšaj 095 858 00 46 ili Nenad Šantalab 098 600 700. Svim sudionicima pohoda želimo dobar provod i lijepo vrijeme! (n.š.)

Događaji u IV. osnovnoj školi Bjelovar

Tweet

Piše: Dejana Kurtović

U knjižnici su održane dvije radionice:

1) Tijekom tri dana prošlog tjedna održana je u knjižnici i čitaonici otvorena radionica izrade razglednica grada Bjelovara koja je ovaj tjedan prezentirana na plakatu na glavnom ulazu knjižnice. Radionici su prisustvovali učenici putnici i učenici koji su imali slobodan sat.

2) Drugoj radionici u knjižnici i čitaonici prisustvovali su učenici 3. c razreda. Oni su povodom Dana životinja 4.10. ukazali na njihovu raznolikost kroz edukativnu radionicu, preko koje su naučili razne vrste životinjskog svijeta, njihove osobine i sve su to popratili slikovnim detaljima. Njihovi radovi su prezentirani njihovim školskim kolegama na knjižničnom panou.

Članovi učeničke zadruge Mrav su prošlog tjedna tri dana prisustvovali Državnoj smotri učeničkih zadruga u Podgori i predstavljali svoju školu, grad i županiju. Iako nisu dobili prva mjesta, osvojili su priznanje za najproizvod.

Učitelji, nastavnici i drugi zaposlenici IV. osnovne škole Bjelovar Dan učitelja simbolično su proslavili jednim zabavnim i edukativnim izletom u Karlovac, Fužine i Lokve u četvrtak 7. listopada 2010. Na navedenom izletu su kroz zajedničko druženje i pod stručnim vodstvom obišli najznačajnija mjesta grada Karlovca, stari grad Dubovac, zatim špilju Vrelo kraj Fužina i Muzej žaba u Lokvama. Izlet su omogućili Sindikat učitelja, Čazmatrans i sama škola. Ovim izletom je nagrađen njihov doprinos obrazovanju djece grada Bjelovara i doprinos razvitku škole.

Ovaj tjedan učenici IV. osnovne škole Bjelovar neće mirovati. Već u četvrtak, 14. listopada 2010. sudjeluju u akciji Crvenog križa Solidarnost na djelu. U petak 15. listopada 2010. sudjelovat će u akciji svoje školske knjižnice pod nazivom "Čitajmo pod krošnjama" u sklopu programa za poticanje čitanja i razvijanja čitateljske kulture i navike Hrvatskog čitateljskog društva. Time će obilježiti početak Mjeseca hrvatske knjige u svojoj knjižnici koji će ove jeseni biti obogaćen brojnim događajima. Učenici razredne nastave će svojim kolegama u ljetnoj učionici škole čitati bajke i basne o životinjama, učenici predmetne nastave priču o Bijelom tuljanu od Rudyarda Kiplinga.

Planinarenjem i druženjem na svježem zraku proslavljen Dan neovisnosti

Tweet

Piše: Dragovoljac

Tradicionalnu akciju organizira Središnjica UHDDR-a pod pokroviteljstvom Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Grada Zagreba.

Osim branitelja, dragovoljaca, invalida i veterana manifestaciju tradicionalno prate i građani grada Zagreba koji se u velikom broju prvo planinarenjem, a zatim i uključivanjem u kulturno zabavni program druže na Medvednici s braniteljima.

Osim planinarenja bila je organizirana i sveta misa u kapelici Majke Božje Sljemenske koju je vodio župnik Josip Rožmanić, nakon čega je održan svečani program uz govore uzvanika te kulturno zabavni program uz tamburaški sastav "Slavonska duša" i nezaobilazni vojnički grah. (n.š.)

Prezentacija E-lektire u 4. osnovnoj školi Bjelovar

Tweet

Piše: Dejana Kurtović

Među njima se ističe prezentacija E-lektire, projekta Bulaja naklade i Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNet pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa.

Na web stranici http://lektire.skole.hr do sada je objavljeno 200 cjelovitih djela hrvatskih i stranih pisaca s popisa obvezne lektire za osnovne i srednje škole, koji su svim učenicima, učiteljima i nastavnicima besplatno dostupni preko CARNet-ovog elektroničkog identiteta (korisničke lozinke i korisničkog imena) u AAI@EduHR sustavu.

Knjižničarka Dejana je istaknula da je to vrlo važan projekt zbog multimedijalnih sadržaja (videozapisa i zvučnih zapisa, i sl.) koji uvelike mogu oživjeti i nadopuniti sat hrvatskoga jezika i nastavni sat u knjižnici. Problem tog projekta su autorska prava živućih autora, koja se krše mogućnošću besplatne distribucije tih djela i mogućnošću njihovog ispisivanja. To uvelike može utjecati na to da se cijeli projekt ne završi do kraja 2010. godine, kako je predviđeno.

Na kraju je izjavila da E-lektira ne vodi kraju školskog knjižničarstva (jer posudba lektira nije jedini posao školskog knjižničara), već može biti samo velika pomoć u poslu školskog knjižničara. U 21. stoljeću školski knjižničar postaje sve više stručnjak na području informacijske (ne informatičke) pismenosti i kulturni menadžer škole, a prestaje biti samo posuđivač lektira.

Mali knjižničari IV. osnovne škole Bjelovar

Tweet

Piše: Dejana Kurtović

Kroz dva tjedna marljivog rada obradili su podatke o poznatoj, po njima zanimljivoj, osobi iz Bjelovara prošlog stoljeća ili današnjice. Tako su se tu našli na okupu razni književnici, znanstvenici, umjetnici, sportaši i političari bjelovarskog kraja: Željko Sabol, Branko Kreštan, Mato Lovrak, Nasta Rojc, Đurđa Adlešić, Ivan Vitez Trnski, i mnogi drugi. Svoje tekstove učenici su popratili pjesmama o Bjelovaru Branka Kreštana, Franje Bemšića, Vida Žmarića i svojih bivših kolega i kolegica, čije su pjesme objavljene u školskoj monografiji "Bjelovar i ja se volimo" (objavljenoj 2008. godine). Izložba će biti postavljena u knjižnici do 15. listopada 2010. godine.

Dan zaštite ozonskog omotača u knjižnici i čitaonici IV. osnovne škole

Tweet

Piše: Dejana Kurtović

Radionicu su vodile učiteljica Vesna Vujašković, voditeljica male grupe ekologa, i knjižničarka Dejana Kurtović. Na radionici kroz aktivno slušanje priče o zaštiti zraka i ozona, prikaz edukativnog filma „Ozzy Ozone“ i predavanje „Ozon – zaštitni omotač Zemlje“ djeca su naučila što je ozon, koja je njegova uloga, koji su njegovi neprijatelji, koje su posljedice uništavanja ozona i što mi možemo učiniti za njegov spas. Naučeno su učenici provjerili malim kvizom znanja, a rezultat radionice je izložba kojom su učenici prezentirali ostalima svoje tematske i slikovne radove na kojima su prikazali koji su to neprijatelji ozona i što oni mogu učiniti za njegov spas. Izložba njihovih radova moći će se vidjeti u čitaonici škole do kraja ovog tjedna, do 26. rujna 2010.

6. petrinjski susreti branitelja

Tweet

Piše: Nenad Šantalab

U ukupno šest disciplina; ribolov, viseća kuglana, stolni tenis, boćanje, pikado i šah natjecalo se ukupno dvadesetak različitih udruga vezanih uz Domovinski rat, ali i udruge civilnih invalida te djece i udovica poginulih branitelja iz Domovinskog rata. Posebni gosti bili su i članovi Moto kluba Veterani Petrinja i njihovi prijatelji iz drugih moto klubova.

Istog je dana održano i 5. kolo Male lige u visećoj kuglani kojom prilikom ekipa iz UHVIDR-a Susedgrad i dalje pokazuje da je rezultat važniji od sudjelovanja te srčano napadaju vrh ljestvice Male lige.

Ukupni dojam susreta je druženje u opuštenoj atmosferi bez napetosti te sklapanje i učvršćivanje starih i novih prijateljstava među braniteljima okupljenih u različite udruge, što pokazuje da, iako postoji puno udruga, nije istina da su branitelji na ovom nivou razjedinjeni. Snaga ovih ljudi očituje se u bezrezervnom prijateljstvu, potporama što ih jedni drugima daju u različitim projektima radi zajedničkog cilja, a to je da se mladima prikaže Domovinski rat u pravom svjetlu, svjetlu pobjede i časti hrvatskog čovjeka koji je u obrambenom ratu pokazao vjeru u svoju Domovinu.

Iz Bjelovara su na susretima bile Udruge HVIDR-a, Tjelesni invalidi, UHDDR i Udruga HRV BBŽ. Rezultati im nikada nisu bili od presudnog značaja pa ih nećemo ovom prilikom niti isticati. Organizator je svim Udrugama zahvalio prigodnom Zahvalnicom koja će ponosno ukrašavati prostorije svake od ovih Udruga.

(tekst i foto: Nenad Šantalab)

Buzet classic car

Tweet

Piše: Dragovoljac

Willys Overland tourer model 75, proizveden 1916. godine najstariji je sudionik susreta Old timer vozila i njihovih vlasnika što se u subotu 7. kolovoza održao u Buzetu, starom gradu u sjevernom djelu istarskog poluotoka. Vlasnik ovog vozila je član Mrežnica classic kluba, Ivan Štefanac. Overland je restauriran i dopremljen iz Australije, a ima četverocilindrični motor od 3000 kubnih centimrtara i snagu od 18,65 KW. Dostava goriva u karburator je prirodnim padom, a maksimalna brzina mu je 70 km/h.

"Buzet classic car" je manifestacija koju održava mjesni odbor Stari grad Buzet uz pokroviteljstvo Grada Buzeta i uz podršku automoto kluba Buzet. Na susretu je bilo više od 110 automobila i motocikal, svi redom old timeri. Posjetitelja također nije manjkalo. Prvi susret old timer vozila u Buzetu u potpunosti je uspio, a posjetio ga je i znameniti talijanski slikar Enrico Ghinato te trostruki pobjednik poznate auto trke Mille Miglia, trščanin Luciano Viaro koji je ponosni vlasnik jedne od 500 proizvedenih Alfi 8C Competizione. Foto izvješće pogledajte na facebook profilu UHDDR Bjelovar.

10 razloga zašto posjetiti Bjelovar

Tweet

Piše: Lokalpatriot

2. Hrvatska ima jedno od najljepših svjetskih mora. Iz tog razloga svake godine milijuni turista dolaze na obalu našeg mora i otoke. No mnogima je to vrlo dug put. Kao što znamo često se putem treba odmarati kako bi sigurno nastavili vožnju prema određenom cilju (sunčanom plavom Jadranu). Jedno od odmorišta neka Vam bude i naš grad. Umjesto da odmarate samo pola sata na benzinskoj stanici uz na brzinu pojedeni sendvič, pozivamo Vas da dođete u Bjelovar. Odvojite sat-dva vremena, prošećite našim ulicama i upoznajte novi grad. Na kraju pojedite ručak u jednom od naših restorana i odmoreni, svježi i puni novih dojmova sigurno nastavite put prema plavom Jadranskom moru.

3. Uživate u šetnjama prirodom sa Vama dragima osobama? Ili više volite vožnje biciklom po brežuljcima i proplancima dok Vam se pogled pruža u daljinu iza svih zelenih gora i brežuljaka? Volite kada neopterećeni možete uživati u svim blagodatima što priroda pruža. Uživate u iskonskom miru i ljepoti? Dođite u Bjelovar, jer Vas na samo 20 minuta od grada čeka sklad i ljepota što ga priroda daje. A kada se sunce stane spuštati iza brežuljaka, ptice počnu svoj večernji pjev, najljepše je sa dragim ljudima uživati u domaćim specijalitetima i tako završiti dan. Uz dobro društvo i prirodu oko Vas, svaki trenutak je vječan.

4. Živite u velikom gradu? Dosadio Vam je stres svakodnevnog posla. Više ne volite miris asfalta i buku automobila. Dosta Vam je i života u visokim staklenim neboderima, u stanovima od četiri prazna zida i nedostatka prirodnih, iskonski opuštajućih mjesta. Koliko puta poželite pobjeći od svih tih gužvi. Na neko mirno mjesto, gdje ćete moći uživati u mirnim i tihim jutrima, zelenom i suncem okupanom prirodom i tihim večerima uz vaše najdraže. Pozivamo Vas da dođete u naš grad. Jer upravo takva mjesta postoje nedaleko Bjelovara. Gdje Vas neće nitko uznemiravati i gdje ćete se moći potpuno opustiti i napuniti baterije (vratiti snagu) za nove životne pobjede.

5. Volite zanimljive povijesne događaje, zanimljiva arhitektonska rješenja zgrada i ulica te gradske trgove koji kao da su s filmskog platna? Sve u jednome možete naći u Bjelovaru. Austrijska carica Marija Terezija 1756. godine zapovijedila je da se sagradi Grad Bjelovar. Prvobitna namjena mu je bila jaka vojna utvrda. Grad je sagrađen gotovo u jednom dahu. Sagrađen je planski i to ga danas svrstava u jedinstveni grad u Hrvatskoj. Cijeli centar grada izgleda kao veliki kvadrat kojega pod pravim kutem sijeku pravilno raspoređene ulice. Posebno efektno se to vidi iz zraka. Središnji dio je okružen starim zgradama koje potječu još iz sredine 18. stoljeća. Dok je u samom centru smješten predivan park (možemo reći i najljepši park u Hrvatskoj). U sredini parka je paviljon oko kojega ponosno stoje četiri kipa svetaca. Sam park i zgrade oko njega daju savršen sklad i ravnotežu centra jednoga grada kao što je Bjelovar.

6. Bjelovar je otvoren za ozbiljna poslovna ulaganja. U tu svrhu napravili smo i poslovne zone. Zemljišne parcele sa svom potrebitom komunalnom infrastrukturom. Ako ste dio kompanije koja traži lokacije za svoje nove poslovne urede ili tvornice, javite nam se. Jer ćemo na obostranu korist pokušati udovoljiti potrebama Vaše kompanije te Vam izaći u susret kako biste u ovom dijelu Europe imali svoje predstavništvo.

7. Bavite li se sportom aktivno ili amaterski, u Bjelovaru (i oko grada) naći ćete mnogo sportskih terena za razne vrste sportskih aktivnosti. U gradu Bjelovaru djeluje mnogo sportskih klubova i udruga. Neki klubovi kao i njihovi članovi su poznati i izvan granica Hrvatske. Najpoznatiji je rukometni klub koji je 1972. godine (pod tadašnjim imenom "Partizan") postao prvakom Europe. Volite li sport, u Bjelovaru ćete doći na svoje. Mnogobrojni tereni i članovi sportskih udruga čekaju da nam se pridružite u Vama omiljenom sportu.

8. Od mnoštva događaja koji se tijekom godine održavaju u našem gradu, spomenimo dva najznačajnija:
a) Bjelovar je poznat i kao najveći stočarski kraj u Hrvatskoj te se, stoga, u Bjelovaru svake godine održava Međunarodni stočarski i gospodarski sajam, najveći sajam ovog tipa u Hrvatskoj. Kroz 3 dana trajanja sajma (koji se održava početkom rujna) prođe više od 50.000 posjetitelja, izlagača i poslovnih ljudi. Osim velike izložbe životinja (goveda, konja, ovaca, malih životinja i dr.), održavaju se prezentacije poljoprivredne mehanizacije, sklapaju se poslovni ugovori te se održavaju razni kulturni i zabavni zanimljivi događaji.
b) Drugi događaj koji ćemo spomenuti u Bjelovaru je festival "Terezijana". U nekoliko dana sredinom lipnja kroz grad prođe tisuće i tisuće ljudi, koji uživaju u mnogobrojnim zabavnim, sportskim i kulturnim događanjima, a koja se održavaju u cijelome gradu. Sredinom lipnja u grad se slije tisuće ljudi iz središnje Hrvatske i šire, a grad živi 24 sata jednim ludim, zanimljivim i nezaboravnim životom.

9. Do sad smo napisali što Bjelovar ima (ima još ali ne želimo puno pisati, dođite i uvjerite se). No što Bjelovar nema? Bjelovar nema granica za sve koji ga žele posjetiti. Koji žele upoznati grad koji odiše šarmom starih zgrada, ljepotom prirode oko njega i ljubavlju stanovnika prema svim posjetiteljima.

10. I zadnji ali ne manje važan razlog zašto posjetiti Bjelovar. Potrudit ćemo se da se ovdje osjećate udobno kao kod kuće, jer je Bjelovar "Grad po mjeri svakoga čovjeka".

Iako narušenog zdravlja, spremno daruju krv

Tweet

Piše: Dragovoljac

Nekima je to bilo prvo darovanje, a poneki su i dvadesetak puta do sada učinili ovu plemenitu i za zdravlje korisnu gestu. Na žalost od desetak darovatelja samo je njih polovina prošla rigorozne provjere uoči samog čina darovanja krvi. Naime, mnogi od naših dragovoljaca boluju od raznih tegoba i bolesti pa njihova krv nije za redovnu uporabu, ali u vrijeme velikih katastrofa ili potreba i njihova bi se krv mogla koristiti pa su se evidentirali i redovito nude dio svoga tijela za pomoć potrebitima.

Bjelovarsko društvo Crvenog križa poznato je po marljivom i dugogodišnjem radu ne samo u akcijama dragovoljnog darovanja krvi, a dragovoljci su ovo društvo prepoznali kao kvalitetnog partnera i suradnika i spremno se odazivaju na sve apele i akcije Crvenog križa. S druge strane i Crveni križ cijeni napore Udruge hrvatskih dragovoljaca iz Domovinskog rata pa će im tako pomoći u realizaciji programa „Susreti prijatelja“ povodom dana državnosti 25. lipnja kada će bjelovarski UHDDR ugostiti na sportskim susretima 30-tak udruga od Sladojevaca do Umaga u Bjelovaru i Narti na jezeru „Pajin vir“.(n.š.)

Ribiči UHDDR Bjelovar

Tweet

Piše: Dragovoljac

Smotru opreme i trening organizirao je voditelj ribičke sekcije UHDDR-a Bjelovar Mirko Lovrić. Smotri se odazvalo više od polovice članova sekcije dok je ostatak izostanak opravdao ranije dogovorenim ribolovom ili drugim obavezama.

Smotrom je utvrđeno da većina članova ima položen ribički ispit i da posjeduju svu dozvoljenu opremu za ribolov na rijekama i jezerima. Svrha sekcije je okupljanje zainteresiranih članova i članova njihovih obitelji za druženje u prirodi na svježem zraku, promocija Udruge i zdravog života. Kako kaže Lovrić "bolje se osjećamo i zadovoljniji smo samim sobom nakon dana provedenog u miru i zvucima prirode", a ne zaboravimo da su većina članova UHDDR-a osobe koje su dosta vremena provele u borbenom sektoru za vrijeme Domovinskog rata i nakon ranjavanja ili oboljenja njima je ovo prava okrjepa za duh i tijelo.

Tajnik Udruge Nenad Šantalab u društvu blagajnika i jednog člana GO-a ribičima su uručili majice koje im je donirao gospodin Stjepan Hittner iz tvrtke za proizvodnju šumarskih traktora Hittner iz Bjelovara. Inače Sekcija se financira od samih članova dok im Udruga pokriva troškove goriva za odlaske na susrete ili natjecanja. Osim tvrtke Hittner ribičima povremeno pomognu i ugledne bjelovarske tvrtke u kojima prednjači Coner d.o.o. koji prepoznaje vrijednosti ovakvog rada udruga.

Davna prošlost na području grada Bjelovara

Tweet

Piše: Loakalpatriot

U doba Rimljana našim su krajem građene ceste koje su povezivale značajnija rimska naselja i utvrde između Save i Drave. Na temelju nađenih tragova rimskih vodovodnih cijevi, kamenih temelja, rimske opeke, staklenih uporabnih predmeta, rimskoga novca i ostalih predmeta možemo zaključiti da se upravo na mjestu povijesne jezgre Bjelovara nalazilo manje rimsko naselje, mjenjačnica konja, postaja za održavanje cesta ili vojni logor. To dokazuje da je naš kraj bio odavno naseljen i prometan.

Razvijena rimska cestovna mreža pomogla je krajem 6. stoljeća doseljavanju Slavena u ove krajeve. Pridošli podižu gradišta oko Dominkovice, Starih i Novih Pavljana, Narte, Nevinca, Severina, Grginca, Gudovca i drugdje, uglavnom na ostacima rimskih naselja.

Iz srednjega vijeka sačuvani su pećnjaci pronađeni u okolici Bjelovara.

---

Podaci i fotografije koje se pojavljuju na stranicama "U davnoj prošlosti, Nastanak grada, Arhitektura, Ime, Grb, Slobodni kraljevski grad i Obrt, kultura, škole" preuzete su iz knjige "Nedovršeni spomenar" gospodina Ladislava Ivančeka. Posebno se zahvaljujemo gospodinu Krešimiru Ivančeku, autorovom sinu, na susretljivosti, te dozvoli za korištenje slika u svrhu prezentiranja povijesti grada Bjelovara na gradskim internet stranicama.

Razvoj društvenog života u Bjelovaru

Tweet

Piše: Loakalpatriot

Snažnom razvitku pripomogla je izgradnja željezničke mreže u razdoblju između 1894. i 1912. godine. Bjelovar je spojen prugom s Križevcima, Garešnicom, Viroviticom i Grubišnim Poljem.

Veleobrt i industrija počeli su se u Bjelovaru razvijati još u 18. stoljeću, kada je osnovana svilana s tridesetak tkalačkih stanova. S prekidima je radila do 1867. godine. Također su osnovane pilane, ciglane, prehrambena poduzeća itd. pa je pri kraju prvog svjetskog rata Bjelovar imao 14 većih poduzeća.

Ljekarna "K crnom orlu" kolomana Germana u Preradovićevoj ulici i njen ososbit doprinos u pripravi raznih, često puta patentiranih, eliksira svjedoči o potrebi dobro razvijene zdravstvene skrbi u Bjelovaru. Vojna uprava, naime, nije zanemarila zdravstvo. Vjerojatno je već 1782. godine postojala bolnica u blizini suda. Utemeljenje današnjeg Medicinskog centra seže u 1845. godinu, kada je podignuta nova zgrada "K. und K. Brigade gemeinde Spital". Iako sagrađena za vojne potrebe u njoj su se liječili i građani.


Kultura

Usporedo s razvitkom gospodarstva kulturni je život dobivao sve značajniju ulogu u životu građana. Mnogi koncerti i kazališne predstave održavane su s velikim zadovoljstvom i poletom. Kulturna tradicija, posebice glazbena, još od 1762. godine, kada je Hubert Diviš preuzeo službu kapelnika vojne glazbe, odrazila se i na amatersko muziciranje.

Prvo bjelovarsko pjevačko društvo Dvojnice osnovano je 1872. godine, a njegov je zborovođa Josef Mazanek osamdesetih godina otvorio i prvu bjelovarsku glazbenu školu i podučavao glasovir i violinu. S manjim prekidima u radu, ova će škola prerasti u Glazbeni zavod, današnju Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog.

Nakon nekoliko uzaludnih pokušaja konačno je 1895. godine odobren rad i Hrvatskom obrtničko-radničkom društvu Jedinstvo, koje je kasnije promijenilo ime u HORKUD "Golub", a djeluje i danas.


Škole

Već 1761. godine pijaristi Ignacije i Hubert Diviš otvorili su školu. Hubert, školski nadzornik u Varaždinskom generalatu, utemeljio je godinu dana kasnije i prvu vojnu glazbu u Bjelovaru. Latinska i geometrička škola, za potrebe razvoja obrta, otvorene su 1769. godine.

Dovršenje školske zgrade, uz crkvu Sv. Terezije, školstvo je dobilo više prostora. Uz pravoslavnu crkvu sagrađena je 1792. godine srpska škola. No, prva "prava" velika škola, najstariji dio današnje Ugostiteljske škole, sagrađena je 1805. godine. Matematička škola utemeljena je 1824. za potrebe razvoja obrta, a nešto kasnije i kadetska škola.

Za potrebe školstva u Bjelovaru je od 1850. godine organiziran učiteljski tečaj u kojemu su se obrazovali graičarski učitelji, uglavnom iz časničkih redova. Te je godine otvorena glavna muška učionica s četiri razreda i ženska s dva razreda.

Potreba za cjelovitijim obrazovanjem potaknula je utemeljenje realke, u kojoj je rad započeo 1858. godine, a ona je postupno prerasla u Realnu gimnaziju. Za njene je potrebe 1901. godine izgrađena nova zgrada, u kojoj se danas nalazi Gimnazija.

Europsko kulturno nasljeđe Bjelovara

Tweet

Piše: Loakalpatriot

To je, uostalom, doba europskih velikana: filozofa Voltairea i Rousseaua, književnika Goethea, skladatelja Bacha i Haydna, a iste godine kada je utemeljen Grad Bjelovar rodio se – Mozart.

Demografska politika i socijalne reforme usmjerene na uvođenje obrta i školstva odrazit će se i na razvitak Bjelovara. U novi grad, građen prvotno iz isključivo vojnih razloga, uskoro se naseljavaju obrtnici i trgovci. Carica mu 1770. podjeljuje cehovsku, a zatim i sajamsku povelju kojom 26. veljače 1772. godine Bjelovar postaje glavno sajmišno mjesto čitavog Varaždinskog generalata. Odvaja se civilna od vojne uprave grada koji 1774. godine dobiva i svog prvog gradonačelnika – Ivana Austrechta.

Dolaskom dvojice redovnika pijarista, koji 5. studenog 1761. godine u Bjelovaru otvaraju prvu školu za šestoro djece vojnih časnika, a dvije godine kasnije i za djecu iz građanskih obitelji, Bjelovar postaje jedno od većih obrazovnih sjedišta Vojne krajine u kojemu se koristi jedinstveni udžbenik Libelus alphabeticus, najopširnija hrvatska početnica s latinsko-hrvatsko njemačkim rječnikom, nastala iste 1756. godine kad je i utemeljen grad. Ali smrću prvog superiora, učitelja i školskog nadzornika, pijarista Huberta Diviša, utemeljitelja bjelovarskog školstva (pokopan je 1790. godine u kripti kapele na groblju sv. Andrije) nastaje stagnacija: škole postaju isključivo vojne (Divisionschule) i pohađaju ih samo ona djeca koja se opredjeljuju za vojnička i svećenička zanimanja.

Međutim, europske zasade obrazovanja i kulture u ovom gradu ipak se razvijaju, o čemu svjedoče eksponati koji se čuvaju u Gradskom muzeju Bjelovar. Građanski slojevi čitaju antička filozofska djela poput Senekinih Epistola, tiskanih 1702. godine ili Ezopove basne iz 1734. godine, djela Marka Tulia Cicerona tiskana 1773. godine ili, pak , djela na hrvatskom jeziku, poput onoga koji govori o raskolu istočne i zapadne crkve; Kamen pravi smutnye velike Antuna Kanižlića, tiskane u Osijeku 1780. godine.

Veze Bjelovara s tadašnjom Europom očituju se i u izboru namještaja (pisaći stol (sekreter) s tajnim pretincima, izrađen, vjerojatno, u Beču oko 1780. godine ili krevet rokoko stila s kraja 18. stoljeća), kao i u izboru svakodnevnih upotrebnih predmeta: sunčanog sata s kompasom i ugraviranim imenima europskih gradova i njihovih zemljopisnih širina kojega je početkom 18. stoljeća izradio majstor Nikolas Bion, zatim, stojećeg salonskoga sata s mjesečevim mijenama i datumima, kojega je izradio Joseph Peer u Beču, u zadnjoj četvrtini 18. stoljeća. O glazbenoj, pak, tradiciji svjedoči "lovački rog" (Waldhorn), mesingani puhački instrument izrađen 1771. godine u radionici Antona Kernera u Beču.

I dok oltare katedrale sv. Terezije Avilske (sagrađene 1771. godine) ukrašavaju velike slike nepoznatog varaždinskog baroknog slikara, a ikone poznatog baroknog ikonopisca Iovana Četirevića Grabovana čine ikonostas parohijske crkve sv. Trojice (iz 1795. godine) (danas se ni prve oltarne slike ni ikone ne nalaze u tim crkvama), a u središtu grada se 1777. i 1778. godine podižu kameni kipovi svetaca nepoznatog varaždinskog majstora, kućni obiteljski oltari s malim drvenim kipovima pojedinih svetaca nisu rijetkost ni u Bjelovaru.

Godine 1779. Cristoph Hartwig izrađuje prvi poznati nam grafički prikaz grada Bjelovara.

Iako u gradu vlada strah od kažnjavanja batinanjem i vješanjima (u njemu su se u to doba nalazila dvoja vješala!), ipak se kulturne potrebe njegovih sve brojnijih stanovnika ne guše (već deset godina nakon utemeljenja Bjelovar osim prve 43 sagrađene vojne zgrade ima i 35 građanskih kuća sa 70 njemačkih i 79 hrvatskih stanovnika, tada dobiva prvu gostionicu, a do kraja stoljeća imat će ih četiri), pa u studenom 1784. godine u ovom novom gradu gostuje austrijska glumačka družina kazališnog poduzetnika Ignatza Bartscha. Neimaština kod glumaca bila je velika, pa je članica ovog kazališta Elizabeta Brochardt, inače, supruga baletnog majstora Lamberta Brochardta, bila prisiljena kod bjelovarskog gradskog magistrata založiti svoj kazališni nakit za 57 forinti i 32 krajcara.

---

Slobodni kraljevski grad

Stogodišnjicu svoga osnutka Bjelovar je dočekao s 2 787 stanovnika, razvijenim obrtom i trgovinom. Grad se brzo razvija, spreman dočekuje ukidanje Vojne krajine 1871. godine i njezino sjedinjenje s građanskom Hrvatskom.

Bjelovar postaje sjedište županije, a nakon njezinoga spajanja s Križevačkom županijom postaje središte bjelovarsko-križevačke županije.

Prvim velikim županom imenovan je Ivan Trnski, sin učitelja iz Nove Rače, koji je 1901. izabran za prvog presjednika Društva hrvatskih književnika. Na izborima 1872. godine za narodnog zastupnika Bjelovara izabran je pjesnik Ivan Mažuranić. On je dvije godine kasnije (1874.), kao ban, u ime Sabora, proglasio Bjelovar:

SLOBODNIM KRALJEVSKIM GRADOM

Carica Marija Terezija

Tweet

Piše: Loakalpatriot

Marija Terezija bila je iz roda Habsburgovaca. Kad se sa 19 godina udala za lotaringijskog vojvodu Franju Stjepana, dinastija se otada nazivala Habsburg-Lotaringen. Iz toga se braka rodilo 10 sinova i 6 kćeri. Budući da ju je pratio glas o sklonosti putenim užicima, govorilo se da se pretežan dio njezine djece rodio zahvaljujući kraljičinim ljubavnim pustolovinama s mladim i naočitim momcima iz vojne krajine koji su bili u dvorskoj službi. Od njezine djece sinovi Josip i Leopold bili su neposredni nasljednici prijestolja, a kći Marija Antoaneta zaglavila je pod giljotinom kao žena francuskog kralja Luja XVI.

Za vladavinu Marije Terezije svojstvena su apsolutistička i centralistička nastojanja povezana sa germanizacijom. U to vrijeme počinju i prvi sukobi Hrvata sa Mađarima, a u njima se Marija Terezija na kraju priklanja Mađarima.

U Hrvatskoj se od godine 1767. uvodi Kraljevsko vijeće, takozvani Consilium Regium, dakle hrvatska vlada neovisna o Mađarima, ali već nakon dvije godine podvrgava to vijeće ugarskom namjesničkom vijeću, što je značilo da je Hrvatska podložna Ugarskoj.

Oduzela je isusovcima školske poslove i cenzuru. S druge strane, torturu i parnice protiv vještica stavila je pod svoju kontrolu, što je ubrzo dovelo i do konačne likvidacije tog srednjovjekovnog krvavog naslijeđa. Nastojala je pod pritiskom novoga doba spriječiti prekomjerno iskorištavanje kmetova, određujući maksimum njihovih obveza prema gospodarima, tako da feudalac nije više smio tražiti od svojih podložnika namet prema vlastitom nahođenju, već se morao držati takozvanog hrvatsko-slavonskog urbara Marije Terezije.

Njezina je vladavina u nasljednim zemljama započela ratom na život i smrt. U razdoblju od 1740. do 1763. vodila je četiri rata koja su dovela do znatnih teritorijalnih gubitaka – prije svega Šlezije, ali i talijanskih zemalja.

Svome je sinu Josipu II. Ostavila u naslijeđe opomenu kako nikad ne smije zaboraviti da je bolji osrednji mir nego slavni rat. Reforma vojske, ostvarena 1748., jedna je od velikih i dalekosežnih novina njezine vladavine. Ona je jasan dokaz jedne od najizraženijih osobina Marije Terezije, a na kojoj se zasniva njezino slavno državničko umijeće: uvijek se znala okružiti pravim savjetnicima i u pravom trenutku poslušati njihove savjete.

Za utemeljenje grada i izgradnju središnje jezgre (400 x 400 m) današnjeg Bjelovara, koja je počela 1756. godine, zaslužna je carica Marija Terezija, iako nikada nije posjetila Bjelovar.

Arhitektura grada Bjelovara

Tweet

Piše: Loakalpatriot

U njegovu je središtu još prije pedesetak godina stajao veliki drveni zdenac, okružen s četiri kipa podignuta krajem 18. stoljeća, kao zaštitnika krajiških pukovnija. Trg je kasnije pretvoren u Trg Marije Terezije, zatim kralja Petra I., zatim Poglavnikov trg, a potom Trg jedinstva.

Izgradnja perivoja započela je 1871. godine, ali je još 1756. zasađen drvored lipa, od kojih dvije postoje i danas. Postupno je u perivoju posađeno različito drveće: divlji kesten, lipa, breza, tisa, magnolija, omoroika, crni bor, platana, javor, trnovac (gleditschia), čak 46 različitih vrsta.

Oko trga su izgrađene i do danas sačuvane upravne i vojne zgrade, a u uglovima pojedinih četvrti časnički stanovi. Grad, koji je tada bio opasan niskim zemljanim i drvenim bedemima srušenim početkom 19. stoljeća, bio je sjedište Križevačke i Đurđevačke krajiške pukovnije.

Dolaskom generala Kleefelda 60-tih godina 18. st. Bjelovar postaje sjedištem i Varaždinske krajine, koje je 1783. godine premješteno u Zagreb. Proglašenjem povlaštene vojne općine 1772. godine doseljenici su bili oslobođeni vojne obveze.

To je ubrzalo dolazak mnogih obrtnika, trgovaca i ugostitelja, a njihovim dolaskom počinje brža izgradnja građanskih kuća, uglavnom prizemnica, koje se izgrađuju između vojnih zgrada i po rubu grada. Broj stanovnika naglo je porastao.

Rubom trga nižu se skladno odmjerene, jednostavne, jednokatne zgrade, osim dvokatne vojarne s dojmljivim arkadama u prizemlju. Dovršenje crkve Sv. Terezije i pijarističkog samostana 1772. godine zaokružen je prostrani trg na kojem su u duhu ranoga baroka i po općenitom običaju srednje Europe podignuta 1777. i 1778. godine četiri spomenika:
sv. Terezije Avilske, sv. Jurja, sv. Ivana Nepomuka i sv. Jelene Križarice.
Tako je središte grada dobilo značajno urbanističko obilježje.

Četiri kipa visine oko 180 cm bila su postavljena na podnožjima ranobaroknih oblika i raspoređena oko gradskog bunara u obliku četverokuta. Podnožja su pri restauraciji spomenika 1935. godine dobila razvijeni barokni oblik.

Spomenik sv. Terezije, nebeske zaštitnice carice i kraljice Marije Terezije, koja je dala sagraditi Bjelovar i podiću župnu crkvu, podignut je 1777. godine na sjevernoj strani trga, prema vojarni.
Ostali su spomenici podignuti 1778. godine.

Spomenik sv. Jurja, Dioklecijanovog časnika i kršćanskog mučenika, postavila je 6. krajiška pukovnija (đurđevačka) na istočnoj strani trga.

Kip sv. Jelene Križarice, majke cara Konstantina, koja je otkrila križ Kristov i podigla crkvu Sv. Groba u Jeruzalemu - zaštitnice 5. krajiške pukovnije (križevačka), dao je na južnoj strani trga podići njezin zapovjednik, pukovnik Wilhelm von Kleebeck, dok je 5. krajiška pukovnija podigla na zapadnoj strani trga spomenik sv. Ivanu Nepomuku, čije je štovanje u 18. stoljeću posebno širila austrijska vojska.

Neposredno prije održavanja Euharističkog kongresa, koji je održan u Bjelovaru 1935. godine, jednostavna četvrtasta podnožja spomenika zamijenjena su razvijenijim baroknim oblikom.

Trg je u drugoj polovici 19. stoljeća pretvoren u perivoj, ali nitko nije dirao u njegovu vrijednost - spomenike i zdenac.

Tek je 1941. godine uklonjen središnji gradski zdenac i na njegovom je mjestu sagrađen glazbeni paviljon, otvoren 1943. godine. Nerazumnom i protuzakonitom odlukom nekog pojedinca, o čemu nema nikakvoga pismenog traga, 1949. srušeni su i spomenici.

Njih je, međutim, od potpunog uništenja sačuvao bjelovarski kolekcionar Ivan Barešić. Restaurirani su i 2001. godine vraćeni nazad na središnji bjelovarski trg, gdje uz paviljon tvore savršenu cjelinu.

Nastajanje imena i grba grada Bjelovara

Tweet

Piše: Loakalpatriot

Istaknuti hrvatski učenjaci Gjuro Szabo i dr. Franjo Fancev potvrđuju mišljenje dr. Franje Ivekovića koji je u Broz-Ivekovićevu Rječniku hrvatskoga jezika napisao:
"Bjelovar, Bjelovara, m. Bj. varoš u Hrvatskoj. Tako se zovu i dva sela u Hrvatskoj, pa u onim primjerima bjelovar znači bijela zemlja, bjelovar, bjelovra, m. bijela mršava zemlja isporedi li ga
`Trsja su moja na belovarih ove godine slabo rodila, grožđe se u svetu osulo´
kazivao mi je seljak zemljak prije mnogo godina; za drugu polu bjelo-var isp. moč-var (močar) močvara."

Zanimljiv je primjer i zemljovid na kojemu se vidi da su na potezu od sto kilometara tri naselja s imenom Bellowar, Bellowar i Bellavar.

---

1420.
Mađarski povjesničar Csanki u djelu "Križevačka županija u 15. st." spominje Bjelovar 1420. godine kao naselje u Roviškoj županiji. Ta najstarija provjerena isprava o Bjelovaru nalazi se u Državnom arhivu u Budimpešti.

1423.
Isprava kralja Sigismunda od 18. prosinca 1423. godine daje Jakobu i Martinu (sinovima Egidija de Jakozerdahel) za ratne zasluge neke posjede. Među njima je i Beloblathye. Godinu dana kasnije Sigismund potvrđuje darovnicu.

1465.
Belovarc (Belowarcz) se 13. travnja 1465. spominje u pismu slavonskih banova Mirka od Zapolja i Nikole od Iloka iz Velikog Kalnika, upućenom zagrebačkom Kaptolu, o vraćanju posjeda, a također i u odgovoru na to pismo.

1473.
Kralj Matija daruje, odnosno potvrđuje 1473. godine Jakobu, Martinu, Bartolu, Tomi i Dominiku, sinovima Grgura de Jakozerdahel posjede "... i Belublathya."
U ispravama toga razdoblja navode se nazivi Belowarcz, Beloblatje i Bjeloblaće.

1482.
Izvorno pismo iz Čazme potvrđuje da je pred Čazmanskim kaptolom ustanovljeno kako su Ivan, sin Blaža Brige, i magister Petar iz Gudovca nasljednici dobara u "...i Belowarczu."

1483.
Isto je tako Čazmanski kaptol izvornim pismom iz 1483. godine uveo Petra iz Gudovca u vlasništvo posjeda naselja Belovarcz koje je dotada pripadalo župi sv. Martina u Velikim Sredicama. Ta je župa kasnije bila u posjedu Petra od Gudovca.

1579. i 1611.
Bjelovar se spominje i oko 1579. i 1611. godine. Vjerojatno je u prvoj polovici 17. stoljeća uz potok Bjelovacka ili Bjeloblacka ili Bjeloplacka podignuta mala tvrđa ili toranj (Schloss) za obranu od Turaka.
Ta se tvrđa različito bilježi na raznim zemljovidima: Belouac, Belouax, Wellovar. U susjedstvu te tvrđe zabilježena su naselja: Rouistse (Rovišće), Zrediza (Sredice), Herogulan (Hrgovljani), Korenovo, Sveta Magdalena (Kapela), Tzirkueno (Cirkvena), Nevinac, Severin, Ratsa (Rača), Meguiretse (Međurača).

1666.
R. Lopašić navodi da je 1666. godine Bjelovar bio utvrđeni čardak za borbu protiv Turaka.

---

Grb

U bjelovarskom Muzeju čuva se pečatnjak potekao iz prvih dana vojne općine Bjelovar. Znanstvenici, koji se bave proučavanjem Vojne krajine, tvrde da je to bilo između 1756. i 1765. godine. Točan dan početka rada Vojne općine Bjelovar nigdje nije pouzdano utvrđen pa možemo prihvatiti da je to bilo oko 1760. godine.

Pečat je od mjedi, okrugloga oblika i promjera 40 mm. U srednjem dijelu je štit na kojemu se nalazi močvara iz koje se izdiže čardak na stupovima. Iznad štita se nalazi otvorena kruna, a carski orao nad njom pokazuje da je Bjelovar bio pod neposrednom upravom vojnih vlasti. Uokrug pečata nalazi se natpis:

INSIGEL DER K.K. MILITÄR COMUNITAET BELLOVAR
(PEČAT CARSKE I KRALJEVSKE VOJNE OPĆINE BELOVAR).

Pokraj štita su oklopnici s helebardama.

Drugi po redu grb Bjelovara potječe iz 1772. godine, kada je Bjelovar proglašen povlaštenom vojnom općinom. Pečat ima u sredini štit na kojemu čardak stoji na močvari. Čardak je u donjem dijelu četvrtastva tvrđava s troja vrata, a iznad njih je kuća s prozorima. Pokraj čardaka stoji graničar. Iznad štita je otvorena kruna, a iznad nje carski orao. Štit čuvaju dva graničara s puškama. Treba reći da graničari od 1772. pa do 1945. godine stalno prate štit s gradskim grbom.

Uokrug pečata nalazi se natpis:

INSIEGEL DER PRIVILEGIRTEN MILITÄR COMUNIT: BELLOVAR
(PEČAT PRIVILEGIRANE VOJNE OPĆINE BELOVAR).

Stotinu godina kasnije, 1871. razvojačena je Vojna krajina i Bjelovar je konačno potpao pod bansku hrvatsku vlast. Grb, odnosno pečat Bjelovara, nije se promijenio. Ostao je jednak onome ustanovljenom 1772. godine, osim što je carski orao zamijenjen grbom Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.

Uokrug pečata nalazi se natpis:

POGLAVARSTVO GRADA BELOVARA.

Tri godine kasnije, 1874. Bjelovar je dobio čast Slobodnoga kraljevskog grada, kao dvanaesti grad u Hrvatskoj. Postoji i žig iz te godine koji ima štit s čardakom na močvari pokraj koje se nalazi graničar, a ispod čardaka pojavljuje se novi detalj - tri panja. Iznad štita nalazi se otvorena kruna.

Natpis oko žiga je:

POGLAVARSTVO KRALJ. SLOBOD. GR. BELOVARA.

Mladi profesor crtanja na velikoj kraljevskoj gimnaziji u Bjelovaru, Josip Hohnjec, 1885. godine prvi je put u štit grada Bjelovara ucrtao bijeli grad na brežuljku. Grad je u donjem dijelu četvrtastva utvrda s puškarnicama, a u gornjem dijelu kuća s prozorima. Ima polukružna vrata u kojima stoji graničar. Ispred grada su tri panja. Takav je grb bio u uporabi na ispravama slobodnoga i kraljevskog grada Bjelovara, npr. u domovnicama. Bio je u uporabi do tridesetih godina 19. stoljeća.

Grb se prvi put pojavio na Krambergerovu crtežu, kada je prof. Hohnjec panorami dodao grb i ljudske likove. O tome je Hohnjec 1937. napisao:

"Slika u Bjelov. Pučkom Kolendaru 1886. od Ernesta Krambergera bivš. direktora male realne gimnaz. na kojoj sam ja nacrtao grb grada Bj. i oko grba desno dolje dovršio rub šumice i njenu sjenu na cesti i ono 2 figure kao štafažu po njegovoj želji. Sve drugo gore i lijevo izradio je perom K. Figura namjerno ne pretstavlja nikoju osobu."

Nakon pripojenja Bjelovara Hrvatskoj u gradu je zavladao domoljubni zanos, veliki pokret protiv germanizacije i mađarizacije. U to doba promijenjeno je ime Belovaru u Bjelovar. Tada se i pojavilo tumačenje kako Bjelovar znači bijeli grad od BJEL i VAR (mađ. grad).

Istovremeno su se pojavila i nastojanja da se promijeni i ime grada, npr. u Bjelovo. Tada je donekle promijenjen i štit grada jer se graničar uz čardak povećao na veličinu čardaka.

Sve je ostalo isto osim natpisa:

POGLAVARSTVO SLOB. I KRALJ. GRADA BJELOVARA.

Početkom 20. stoljeća ponovno je promijenjen grb Bjelovara, s tim da je u štitu čardak sasvim neobičnog oblika. To je, zapravo, tvrđava s dva tornja i dvostrukim vratima. Ispred tvrđave u močvari nalaze se tri panja. Taj je žig bio u uporabi do tridesetih godina 20. stoljeća.

Hohnjec se još jednom okušao u stvaranju grba pa je oko 1920. godine oblikova gradski biljeg Bjelovara. U njemu se nalazi grb koji je sasvim sličan grbu iz šezdesetih godina 18. stoljeća. Na njemu je na brežuljku čardak na stupovima, a Hohnjec je ispod čardaka dodao graničara i tri panja.

Iznad štita se, naravno, nalazi otvorena kruna i natpis:

BJELOVARSKI GRADSKI BILJEG.

Vrijednost biljega bila je 1 kruna preko koje je naknadno otisnuta riječ - dinar. Biljeg je nađen na Domovnici iz 1924. godine.

U spomen na 1000. obljetnicu hrvatskoga kraljevstva izgrađena je na vrhu Sljemena kapelica Majke Božje Sljemenske, kraljice Hrvata. Sagradio ju je arhitekt Denzler, a strop je izradio kipar Hudoklin. Na njemu je, među grbovima hrvatskih gradova i pokrajina, i grb grada Bjelovara. Otada se upravo takav grb pojavljuje u različitim inačicama do danas. Grb je od srebra na zelenom humku s tri panja. S humka se uzdiže četvrtastva utvrda s kruništem, puškarnicama i otvorenim oblim vratima, u kojima stoji graničar s puškom u ruci. Na sredini tvrđave nalazi se kuća koja dolje ima puškarnice, a gore prozore. Okolo grba nalazi se hrvatski troplet. Svetište je posvećeno 1932. godine, a grb je u javnoj uporabi. Hrvatska enciklopedija ima zabilježen upravo takav oblik grba. Svi su grbovi, nastali za vrijeme NDH ili kasnije, dobivali različita obilježja, koja su označavala pripadnost nekom političkom sustavu.

Današnji je grb grada Bjelovara utemeljen na grbovima iz prošlosti. Na humku se nalazi četvrtastva tvrđava s puškarnicama i oblim vratima, a iznad nje kuća s crvenim krovom, puškarnicama i prozorima. Bijela tvrđava nalazi se na srebrnom polju. Ispred tvrđave je uvećani graničar s puškom u ruci, a tri panja su uobičajeni dodatak u posljednjih stotinu godina. Osim grba Bjelovar danas ima i svoju gradsku zastavu koja na bijelome polju ima grb grada.

Nastanak i izgradnja grada

Tweet

Piše: Loakalpatriot

Nadiranjem Turaka u 15. i 16. stoljeću ovaj kraj postaje "ničija zemlja" te neprestano prelazi iz ruke u ruku. Stanovništvo se razbježalo i život se uglavnom odvija u malim utvrdama duž nestalne granice s Trucima.

Tada je na području Varaždinskog generalata osnovana proslavljena 16. pješačka pukovnija. Prvi zapovjednik te slavne pukovnije bio je 1538. godine Nikola Jurišić od Kisega. U velikom ratovanju 1591. do 1594. godine hrvatska je vojska konačno zaustavila prodiranje Turaka. Nakon poraza kod Siska bili su potisnuti iz Posavine. Širok pojas zemlje od Moslavine i Čazme do Drave ponovno je u hrvatskim rukama. Podižu se nove utvrde i počinje naseljavanje i oživljanje Krajine. Jedna takva utvrda bio je i Bjelovar.

U pismu križevačkog generala Ivana Herbersteina 1666. godine dvorskom ratnom vijeću spominje se "G'schloss Bellovar" oko kojega su se vodili bojevi s doseljenim Vlasima. Slavonska krajina je u 16. i 17. stoljeću bila razdijeljena u četiri kapetanije - Križevci, Ivanić, Koprivnica i Đurđevac, a svaka kapetanija u vojvodstva.

Jedan je časnik kao zapovjednik vojvodstva s vojnicima stanovao u utvrdi Bjelovar. Te su četiri kapetanije spojene 1749. godine u dvije pukovnije: 5. križevačku i 6. đurđevačku, koje su se sto godina kasnije, 1872. godine, ponovno spojile u 16. varaždinsku pješačku pukovniju. Zapovjednik te nove pukovnije bio je pukovnik Peter Csikos von Sessia, otac slavnoga hrvatskog slikara Bele. Ta je pukovnija 1919. godine preimenovana u 42. bjelovarski pješadijski puk.

Polovicom 18. stoljeća posvuda su u Vojnoj krajini zaredale bune krajišnika zabrinutih za svoje pravice, koje su im bile ograničene novim odredbama carskoga dvora. Severinska buna, koja je dobrano uzdrmala Varaždinski generalat, krvavo je ugušena 1755. godine pa je odmah nakon toga carica Marija Terezija odredila da se u središtu krajiških pukovnija sagradi snažno vojno uporište - Novi Varaždin.

Prema zamisli generala Filipa Becka graničari su već 1756. godine počeli graditi novi grad. O tome Baltazar Adam Krčelić u svojim Annuama piše:

"Osim toga između Severina i Rače, u mjestu zvanom Bjelovar, podigne uz silan trud jadnih ljudi stanove za pripadnike štaba i tvrđavu, gdje su imali stanovati i pijaristi. Do kraja ove godine sagrađeno je više kuća, tako da su se malo kasnije viši oficiri mogli preseliti iz Križevaca; građenje se nastavlja. Beck naredi, da se to mjesto ne smije nazivati Bjelovar, nego Novi Varaždin, pod prijetnjom kazne, ako ga bude tko drukčije nazivao. (...) Novi Varaždin ili Bjelovar neće pružati nimalo sigurnosti, jer se sve gradi od drva, pa će prema tome jednom otvoriti put neprijatelju na uništenje ove naše domovine. U tim novim tvrđavama ništa nije čvrsto, staro će se rušiti i propadati, a osim što se prave beskorisni troškovi, domovina se izlaže opasnosti. Dali višnji Bogovi da to ispadne drukčije!"

Beck je, ne osvrčući se na pritužbe i prigovore, bjelovarsku utvrdu sagradio na visoravni okruženoj močvarama koje su ipak pružale sigurnost. Grad je sagrađen gotovo u jednome dahu.

Izgradnja Bjelovara

Severinska i druge bune upozorile su bečke vojne stratege Habsburške monarhije na moguće slabosti obrane Vojne krajine na ovim prostorima, stoga su, kako bi imali bolji nadzor krajišnika, odlučili "popuniti prazninu" između Đurđevca, Križevaca i Čazme izgradnjom novog vojnog središta na mjestu dotadašnje omanje utvrde imenom Belovac, koja se nalazila na prostoru današnjeg sajmišta.

Izgradnja središnje jezgre (400 x 400 m) današnjeg Bjelovara počela je 1756. godine na temelju odluke carice Marije Terezije i u sklopu reorganizacije Vojne Krajine. Za glavnoga graditelja carica postavi generala Philippa Lewina baruna Becka, dobroga poznavatelja ovoga kraja i naravi njegovih žitelja, seljaka-krajišnika. Grad postaje sjedište stožera Križevačke pukovnije, broj 5 (Križoki) i Đurđevačke pukovnije, broj 6 (Đuroki).

Bjelovar ubrzo postaje sjedište Varaždinskog genaralata u čijoj je vojarni (Velika vojarna, Comando haus ili Preradović kasarna) smještena kadetska škola "Regimentschule" iz koje su izašli mnogi poznati, znameniti i hrabri časnici, ujedno, u građanskom smislu, i društveno priznate osobe: satnik Josip Knezić (rođen 22. studenog 1802. godine u Bjelovaru, poginuo 8. travnja 1848. godine kod Goita u Italiji), čija je hrabrost inspirirala hrvatskoga pjesnika Petra Preradovića, također časnika s činom generalmajora, da mu u čast i zahvalu ispjeva pjesmu "Smrt Knezić kapetana, 1848.". poznati su i časnici iz obitelji Tarbuk, posebice satnik Michael Tarbuk, koji je bio često odlikovan (iz rodoslovlja plemenite obitelji Maretić vidi se njihovo plemićko podrijetlo: Klokoč-Vojnović). Znammenit je i pukovnik Ivan vitez Trnski, prvi župan Bjelovarske županije i hrvatski pjesnik (rođen 1. svibnja 1819. godine u Novoj Rači, umro 30. lipnja 1910. godine u Zagrebu).

Severinska buna

Tweet

Piše: Loakalpatriot

Uz razne propise i naredbe koje su sve više opterećivale seljake-krajišnike, došla je i naredba generalmajora Quicdardia da se za najnoviju vojnu munduru ubere 120.000 forinti. Budući da su samo par godina ranije krajišnici, također o svom trošku, već bili nabavili novu odoru ovaj ih je novi namet dodatno ogorčio. Iznos od 120.000 forinti morali su porezom namiriti svi stanovnici krajine, uključujući i svećenike, tako da se po selima već govorilo kako ne žele platiti taj namet. Kapetan Ljubojević, za kojega neki kažu da je bio "otac i majka Krajine", navodno je dao razglasiti kako će svakome tko bi platio namet za novu odoru biti udareno pedeset batina. Ali, prema Ljubojevićevim riječima, koji je pregovarao sa generalom Quichardijem, stvarni povod za pobunu, zapravo, je u tome što su krajišnici stekli dojam kako ih general Quicdardi, s pukovnikom wachtmeisterom Zdelarevićem, namjeravao prisiliti na doživotno plaćanje nameta (kontribucija) te im time dokinuti zajamčene privilegije što bi ih potpuno obespravilo.

Kada je početkom siječnja 1775. godine komisija došla u Križevce ubrati novac naišla je na odlučan otpor seljaka. No, generalkomanda nije odustala od svojega zahtjeva tako da je već sredinom siječnja došlo do mjestimičnih sukoba.

Prvi odlučniji istup krajišnika protiv zahtjeva komande zbio se u krajiškom selu Zrinskom Topolovcu gdje je kapetan leitant Echellhorn, usprkos prigovorima i otporu krajišnika, počeo ubirati novac. No, kada je htio s novcem otići iz sela zaustavili su ga krajišnici, ranili ga i oduzeli mu novac. Vjerojatno bi ga i ubili da nije posredovao topolovački knez. Kada je na tu vijest pukovnik Brentano stigao u selo, u njemu više nije nikoga zatekao jer su se svi uputili u susjedno selo Rovišće gdje je, u međuvremenu, naređen opći otpor krajišnika. Krajiški knezovi sastali su se 17. siječnja u Rovišću na vijećanju o daljnjim mjerama koje bi trebali poduzeti kako bi se narod oslobodio nameta te je zaključeno kako treba sve krajišnike pozvati u Severin i da, milom ili silom, dovedu sa sobom i krajiške časnike. Pukovnik Leilersberg je pokušao smiriti situaciju te je poslao u Rovišće pukovnika Zdelarevića s nekoliko krajiških časnika. Tom je prigodom jedan časnik ubijen, dok su se ostali razbježali, a Zdelarevića su zadržali.

Upornost generalata da ubere novac dovela je do opće pobune i 20. siječnja 1755. godine digla se na noge čitava Krajina Varaždinskoga generalata.

U međuvremenu se u Severinu okupilo oko 4000 krajišnika, čiji je broj kasnije narastao na 20000 naoružanih ljudi. Tada su krajišnici donijeli 42 razne povelje s ranije priznatim im povlasticama, sve su te dokumente zaključali u crkvu, a na posljetku i zazidali u crkveni toranj. U isto vrijeme krajišnici su proklamirali "Severinski komunitet Varaždinskog generalata" kao područje na kojemu će vrijediti krajiške slobode, povlastice i samouprava i gdje se neće smjeti provoditi dotadašnja samovolja časnika. Ujedno su svim časnicima uputili poziv da bezuvjetno dođu u Severin jer će, inače, protiv njih najstrože postupiti. Većina je časnika odmah pobjegla, a samo se manji broj odazvao, većina časnika pobjegla je i prije 20. siječnja iz generalata jer su slutili pogibelj. Križevački pukovnik Leilesperg i potpukovnik Mikašinović pobjegli su preko Kalnika u Ptuj, a najviše ih je pobjeglo u Zagreb i Varaždin. Svima njima krajišnici su oplijenili kuće, a kapetanu Mrzljaku i poručniku Katinčiću i zapalili. Katolički svećenici su također pobjegli iz svojih župa.

23. siječnja nekoliko je časnika kolcima i kundacima ubijeno u Severinu i ostavljeno nepokopano kao opomena svima onima koji bi pokušali uzvratiti pobunjenicima.

Pobunjeni krajišnici pročitali su okupljenom narodu stare privilegije na koje su se i tada pozivali, zahtijevajući da se opozovu svi nalozi koji su poništavali povlastice ili su im bili suprotni. Tih je dana u Severinu izabrano i rukovodstvo pobune kao i krajiško izaslanstvo koje će otputovati u Beč i carici Mariji Tereziji predati memorandum sa zahtjevima.

Ipak, krajišnici su zahtjeve predali generalu Becku, koji je odmah krenuo u Beč, a nešto kasnije otišla je za njim i krajiška delegacija na čelu sa kapetanom Petrom Ljubojevićem. Potaknuta krajiškim zahtjevima carica Marija Terezija naredila je da posebna carska komisija, na čelu sa general wachtmeisterom barunom Wolfesdorfom, ispita nastalo stanje. Komisiju je pratio jači odred carske vojske, a također je naređeno da za slučaj borbe u pripravnosti bude veća vojna snaga.

Carska komisija otpočela je opširnu istragu 24. travnja 1755. godine u Kaniži. General Philipp Lewin barun Beck bio je upućen u Varaždinski generalat kako bi uvjerio krajišnike da će se cijela situacija riješiti na miran način, bez teških posljedica za one koji su počinili kakvo kažnjivo djelo. Krajišnici su to uzeli na znanje te su se vratili svojim kućama. Ali, ipak, jaki kontingent carske vojske presjekao je svaku vezu Varaždinskog generalata sa Slavonijom. Pored generala Becka na smirivanje situacije utjecao je i kapetan Ljubojević koji je od komisije dobio takve upute. No, kada je otišao u Kanižu izvijestiti o rezultatima svojega nastojanja uhitili su ga, okovali i zatvorili te mu oduzeli svu imovinu. Njegovo hapšenje djelovalo je obeshrabrujuće na sve krajišnike.

Istraga je trajala do sredine 1755. godine, a presuda je donesena 21. srpnja iste godine. Od mnogih koji su optuženi kao istaknuti vođe pobune osuđen je 101 krajišnik (61 katolik, 37 pravoslavaca i 3 neopredijeljena). Na degradaciju i tamnicu u trajanju od 10 godina osuđeni su časnici: kapetan Petar Ljubojević, Knežević, i Vuković, ali ni jedan časnik nije bio osuđen na smrt. Desetorici drugih krajišnika izrečena je smrtna kazna, a najveći dio osuđenika potpuno je izgubio svoju imovinu.

Ugušenjem ustanka 1775. godine prestala je postojati stara narodna samouprava na području Varaždinskog generalata. Ukonjeni su knezovi, nestalo je narodnih sudaca, a umjesto njih je sudio auditor s "prisežnicima" iz vojske. Ostala su i sva ograničenja: nisu dobili nekretnine, na što su se krajišnici naročito žalili, već samo pravo uživanja.

Krajišnicima Varaždinskog generalata ostali su samo pergamenti s ranijim privilegijama koje su svake godine prigodom posebnih svečanosti, a posebice o Đurđevdanu, iznosili pred crkvu u Severinu kako bi se podsjetili na stara vremena kada su graničari imali prava da sami sebi izabiru knezove i narodne suce.

---

Zahvaljujemo Gradskom muzeju Bjelovar, koji je u svrhu prezentiranja povijesti grada Bjelovara na gradskim internet stranicama, ustupio podatke koji se pojavljuju na stranicama "Severinska buna, Izgradnja Bjelovara, Carica Marija Terezija i Europsko kulturno nasljeđe Bjelovara".

O gradu Bjelovaru

Tweet

Piše: Loakalpatriot

Udaljenost od Bjelovara do:

Zagreb - 80 km, Osijek - 190 km, Rijeka - 245 km, Split - 490 km, Dubrovnik - 690 km, Ljubljana - 220 km, Budimpešta - 350 km, Beograd - 400 km, Sarajevo - 420 km, Beč - 450 km, Venecija - 460 km, München - 630 km.

Kulturne institucije grada

Gradski muzej, Trg Eugena Kvaternika 1, 43000 Bjelovar, Tel. 043 244 207
Narodna knjižnica "Petar Preradović", Trg Eugena Kvaternika 11, 43000 Bjelovar, Tel/Fax: 043 243 624, www.bjelovar.com/narodna/
Državni arhiv, Trg Eugena Kvaternika 3, 43000 Bjelovar, Tel. 043 244 487
HORKUD "Golub", Franjevačka 6a, 43000 Bjelovar, Tel. 043 244 475, www.golub.hr
KUD "Bjelovar"
KUD "Češka Obec"
UIRH "Lovari", Milana Šufflaya 6a, 43000 Bjelovar, Tel./Fax: 043 225 136, www.lovari.hr, e-mail:
Bjelovarsko kazalište, Trg Eugena Kvaternika 7 (bivši disco H-8, ulaz iz dvorišta), e-mail: , kontakt: Maja Margareta Fabičević 091/504 32 09 i 098/464 296
Dom kulture, I. Mažuranića 6, tel. 043 241 112

Dragovoljci i dalje planinare

Tweet

Piše: Dragovoljac

Bjelovarski dragovoljci odazvali su se i u nedjelju 07. veljače pozivu svoje Planinarske sekcije za izlet i druženje do Planinarskog doma kamenitovac. Preko dvadeset članova bjelovarskog UHDDR-a i članova bjelovarske sekcije planinara UHDDR-a koja djeluje već drugu godinu okupilo se na planinarenju do Kamenitovca gdje su uz roštilj nastavili druženje do kasnih popodnevnih sati. Dragovoljci druženju u prirodi i s prirodom pozivaju sve svoje zainteresirane članove kao i ostale građane kojima nedostaje rekreacije i razgibavanja jer šetnja je vrlo dobra za krvožilni sustav ali i za mentalno osvježenje organizma.

Kolači i slastice: “Kak su jeli naši stari”

Tweet

Piše: Susjeda Marica

1. dio pripreme

Jabuke očistite i narežite na komade koje poredate u tepsiju - srednje veličine. Na to posložite grožđice koje ste prije toga namočili u mlakoj vodi, narežete margarin na šnite po jabukama i grožđicama, te sve posipate sa cimetom. Stavite peći na 200°C jedno 20 minuta dok se margarin ne istopi i jabuke postanu mekane.

U međuvremenu dok se to peče, napravite koru.

Sastojci:

5 jaja, 3 žlice šećera, 5 žlica vode, 5 žlica brašna, 1/2 vrećice praška za pecivo

Priprema za koru:

Umutite prvo žumanjke sa 3 žlice šećera, onda dodajete po jednu žlicu vode svaku minutu i non-stop miksate. Nakon toga dodajete 5 žlica brašna. Potom u drugoj posudi umutite 5 bjelanjaka i dodate u pripremljenu masu, sve to promiješate velikom plastičnom žlicom i dodate 1/2 vrećice praška za pecivo. Kad je gotovo izlijete u tepsiju sa omekšanim jabukama i nastavite peći 20 minuta, na temperaturi 200° C.

Nakon toga izvadite kolač iz peći i na tepsiju stavite pladanj na kojem će biti kolač, te preokrenete tepsiju. Ostavite da se ohladi. Ulupate dva šlaga i kada je kolač ohlađen stavite šlag na kolač, a zatim u hladnjak.

Vrlo je ukusan, obavezno probajte recept.

Dobar tek !!!

Vijesti iz IV. osnovne škole Bjelovar

Tweet

Piše: Dejana Kurtović

Prvo su u 11.30h učenici 4d razreda u malom holu upriličili dva ekološka igrokaza po izboru knjižničarke Dejane Kurtović i učiteljice Gordane Marinčić. Izveli su ih za svoje kolege, učenike 2. i 4. razreda. Zatim su učenici ekolozi postavili u velikom holu veliko projektno platno na kojem su dva sata prezentirali svojim kolegama projekt pod nazivom "Kako smo spasili sove", s kojim su pobijedili na županijskom Ekološkom kvizu "Lijepa naša" 2010. i s kojim su otišli na državno natjecanje na kojem su ostvarili sedmo mjesto u Hrvatskoj. Oni su i napravili sa svojom nastavnicom Ljerkom Klačić-Dragičević uvod u predavanje Željke Bakran, inženjerke šumarstva, koja je učenicima viših razreda u školskoj knjižnici održala predavanje pod nazivom "Šume – prirodni odgovor na globalno zatopljenje". Svojim predavanjem inženjerka Bakran, koja radi u Hrvatskim šumama, ukazala nam je činjenicu da planska sječa šuma nije štetna, već dapače korisna i dobra jer se može koristiti kao prirodni izvor energije i očuvanja okoliša.

Nakon njezinog predavanja naši učenici ekolozi su u velikom holu održali malo predavanje s prezentacijom svojim mlađim kolegama, učenicima 1. i 3. razreda o svojem projektu. Djecu je jako zainteresiralo kako su njihovi stariji kolege Kristian Pintar i Josip Urh spasili sove koje su našli na tlu dvorišta škole i spasili od pogibelji, a njihove kolege Dora Milaković, Matko Malčić, Klara Pavić i Marina Jelečević o tome napravili projekt s kojim su pobijedili na županijskom ekološkom kvizu "Lijepa naša" 2010. U 14h su učenici 4d razreda opet izveli svoja dva ekološka igrokaza, ali sada svojim kolegama u suprotnoj smjeni, učenicima 1. i 3. razreda.

Puni lijepih dojmova i veselih dječjih osmijeha završili smo naš Eko-dan, kojim su učenici pokazali svoje iznimno znanje iz ekologije, svoje suosjećanje sa prirodom, razumijevanje svjetske prirodne situacije i svijest o očuvanju okoliša.

U petak, 19.03.2010., povodom Dana očeva i Dana sv. Josipa, održano je tribina predavanje u školskoj knjižnici pod nazivom "Biti tata u 21. stoljeću" za sve tate naših učenika. Predavanje su održali gost predavač, psihologinja Nikolina Rosandić, te naši vjeroučitelji Damir Jurič i Ilija Dominković. Nakon kratkog uvoda koje je održala knjižničarka Dejana Kurtović, riječ je preuzeo vjeroučitelj Damir Jurič koji je govorio o pravima i obavezama djece i samih roditelja, u ovom slučaju tata. Dao je naglasak na tome da se previše govori o pravima, a premalo o obavezama što onda dovodi do krivih stavova i kod djece i roditelja, koji prije svega gledaju svoja prava, a premalo svoje obveze jedni prema drugima.

Na njegovu riječ se nadovezao vjeroučitelj Ilija Dominković, i sam tata, koji je govorio o ulozi oca danas. Pri tome je davao primjera iz odgoja svojeg djeteta i svog života. Svojim toplim pristupom obojica vjeroučitelja su ostvarili pozitivan odnos sa tatama naših učenika.

Nakon toga je psihologinja Nikolina Rosandić održala stručnu prezentaciju o tome kako biti tata u 21. stoljeću, kakav je odnos između majke i oca u odgoju, na što se u odgoju djece smije, a što ne smije raditi i mnogo drugog što su tate jako dobro primili i prihvatili.

Tribina predavanje je završilo raspravom i pozitivnim ozračjem te željom očeva da bude češće ovakvih predavanja.

Maskenbal i večer poezije u IV. osnovnoj školi Bjelovar

Tweet

Piše: Dejana Kurtović

U petak, 12.veljače 2010., u holu naše škole obilježili smo Valentinovo čitanjem ljubavne poezije i plesom zaljubljenih. Program je počeo u 17:00 sati i trajao do 19:30 sati. Tom su prilikom svoje pjesme pročitali učenici čije su pjesme pobijedile na natječaju za najljepšu ljubavnu pjesmu naše škole. Na natječaj za najljepšu ljubavnu pjesmu našim učiteljicama hrvatskog jezika, koji su ih prosuđivali, stiglo je oko 150 pjesama. Zbog takvog obilja pjesme su grupirane u dvije kategorije. Prvu su sačinjavali pjesme iz pera učenika 5. i 6. razreda, a drugu pjesme učenika 7. i 8. razreda.

Na večeri se čitalo 24 pjesme. Njihovi autori su ih čitali uz instrumentalnu pratnju učenika koji, osim naše, pohađaju i glazbenu školu, a to su:

Luka Markovinović – gitara

Mario Marinković – gitara

Martin Hodalić – harmonika

Mihaela Lukčić – tamburica

Voditelj večeri je bio učenik 8e razreda Kristian Pintar.

U skupni 5. i 6. razreda

1. nagrađena pjesma je autora Vibora Fofonjke iz 5b razreda pod nazivom Čekam te

2. nagrađena pjesma je autorice Paule Čatipović iz 6c razreda pod nazivom On i

3. nagrađena pjesma je autorice Klare Pavić iz 6d razreda pod nazivom Ahh, ta ljubav.

U skupini 7. i 8. razreda

1. nagrada je pripala Zaljubljenoj pjesmi autorice Jelene Vasić iz 8b razreda

2. nagradu je dobila pjesma Ti učenice 8e razreda Mihaele Buljan, a

3. nagradu pjesma Ljubav učenika 7b razreda Kristijana Orlovića.

Nagrađenima je ravnatelj Milijan Bojanović uručio nagrade (knjigu, čokoladu i pohvalnicu), dok su svi ostali autori, koji su sudjelovali u čitanju, dobili čokoladu od psihologinje Ane i pohvalnicu od knjižničarke Dejane.

Poslije čitanja ljubavne poezije održan je ples uz DJ-a, a to je bio učenik 8a razreda Matej Ferenčević.

Organizatori večeri:
Milijan Bojanović, ravnatelj
Mario Horvat, pedagog
Jadranka Solar-Šorgić, socijalna radnica
Dejana Kurtović, knjižničarka
Ana Sambolek, psihologinja
Slobodanka Martan, nastavnica hrvatskog jezika
Željka Kalabek, nastavnica hrvatskog jezika
Ivana Smolec, nastavnica povijesti
Danijela Jambrušić, nastavnica engleskog jezika
Karolina Šteković-Junković, nastavnica engleskog jezika
Dubravka Đerđ – nastavnica glazbene kulture
Estera Brletić – nastavnica likovne kulture

Komemoracija bjelovarskim braniteljima u Pakracu

Tweet

Piše: Dragovoljac

Članovi bjelovarskog UHDDR-a, članovi obitelji poginulih branitelja, suborci i prijatelji poklonili su se u utorak 29. prosinca na dan pogibije svojih prijatelja na spomen obilježju u Pakračkim vinogradima. Prisjetili su se žrtve svojih prijatelja koju su dali na oltar Domovine u neravnopravnoj borbi 29. prosinca 1991. pokraj Pakraca u predjelu Pakrački vinogradi.

Održana je i misa u crkvi blažene djevice Marije u Pakracu. U njihovu čast već 14 godina i planinari održavaju pohod na Omanovac pod nazivom "Fokinom stazom" kada redovito dolaze do mjesta stradavanja i polaganjem vijenaca te paljenjem svijeća odaju počast ovim hrabrim ljudima koji su utkali svoje živote za bolju i svjetliju budućnost svih nas i budućih generacija.

Osim posjeta Pakračkim vinogradima posjetili su i Kusonje te zapalili svijeću za pokoj duša branitelja koji su tamo stradali također 1991. godine. Smatramo da se ne smije zaboraviti niti jedan dan naše slavne povijesti i borbe za Hrvatsku kao niti jednog branitelj koji je svoj život dao Domovini, a za one žive trebamo se boriti da nastave životom u kojemu će biti poštovani i u kojemu će dostojno dočekati starost.

UHDDR postoji iz navedenih razloga i nastavit će čuvati uspomene na našu slavnu povijest i njezine junake.

Djeca IV.Osnovne škole pomažu djeci u Africi

Tweet

Piše: Dejana Kurtović

U četvrtak 26.11.2009 od 17.30h do 18.30h u IV. Osnovnoj školi Bjelovar održana je modna revija 4.d. razreda u sklopu projekta „Škole za Afriku“ pod pokroviteljstvom UNICEF-a. Cilj modne revije bio je skupljanje novčanih priloga za djecu u Africi.

„Ured UNICEF-a za Hrvatsku provodi projekt Škole za Afriku. U projektu sudjeluju razne škole i djeca, a njihove su aktivnosti usmjerene na pomoć djeci u Ruandi. Namjera je prikupiti sredstva kojima bi pomogli izgradnju te obnovu škola i sanitarnih prostorija, osigurali opskrbu pitkom vodom, a za djecu bez roditeljske skrbi i onu koja žive u osobito teškim životnim uvjetima, omogućili nabavu školskih knjiga. UNICEF će ulagati i u podizanje kvalitete obrazovnog sustava u cjelini te omogućiti provedbu edukacije o zdravlju i higijeni. U svim aktivnostima, osobito će se brinuti za djevojčice koje su često dodatno zakinute za mogućnost obrazovanja.“ (s web stranice Ureda UNICEF-a)

Projektne materijale smo dobili od UNICEF-a te smo ponosni što će afričkoj djeci naši učenici i učitelji, te svi ostali, sudjelujući u projektu "Škole za Afriku", dati nadu u bolju budućnost omogućujući svima obrazovanje! Ponosni smo i što ćemo pri tome pomoći djeci da više cijene to što imaju, razviti kod njih vrijednosti kao što su uvažavanje različitosti, odgovornost, pravednosti i solidarnost i poticati razvoj njihovih vlastitih mogućnosti i ponosa zbog doprinosa stvaranju boljeg svijeta.

Ovom modnom revijom djeca su pomogla djeci u Africi, a samim time i sebi jer su pokazali svoje dodatne vrijednosti i kvalitete. Modnu reviji je vodio mali učenik Miran Topljak pod vodstvom učiteljice Gordane Marinčić, dok su članovi žirija bile mama Melita Topljak, učiteljica Marija Marčetić i knjižničarka Dejana Kurtović. Kreacije i recitacije su bile toliko izvrsne da je žiri imao težak zadatak.

Djeca su pokazala svoje umijeće u odijevanju te su istovremeno pokazali svoje recitatorske sposobnosti. Pobjednica revije je Mateja Kutnjak, na drugom mjestu je Lovro Štefanec i na trećem mjestu Paula Papović. U recitaciji je pobijedila pjesma učenika Romana Krvajice.

I pobjednici i žiri dobili su simbolične nagrade, dok su svi ostali nagrađeni bombonima zbog toga što su bili izvrsna publika.