Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

Počela je predizborna groznica koja se osjeća na svim razinama

Sjetite se koliko ste trenutaka, pa i sati, proveli ne znajući kud bi sami sa sobom?! O vremenu su govorili mnogi. Od Antičkog doba pa do dolaska, po mnogima najvećeg uma, Alberta Einsteina. Stoga bi se o vremenu trebalo razmišljati kao o bitnom čimbeniku u životu. Nitko nema pravo štetno utjecati na naše zdravlje.

Uostalom, taj je dio i sankcioniran. Što je s vremenom? Imali ga u ovoj državi u izobilju? Ponašamo li se rastrošno sa svojim vremenom, osobito u odnosu na ljude i pojave koji ni u kom slučaju ne zaslužuju naše vrijeme? Znamo li uopće cijeniti vrijeme koje nam je dano, ako tako olako dopuštamo da nam ga uzme, protiv naše volje, ali i bez našeg otpora, nešto ili netko s kim ne želimo dijeliti svoje vrijeme, ali se jednostavno drsko i bez pitanja nametnuo.

Odgovor na to pitanje dajte sami, posebice gledano u kontekstu nadolazećih izbora. Počela je predizborna groznica koja se osjeća na svim razinama. Jedno od pitanja je kome dati glas. Na to odgovor ne znam ni sam, jer birati između sadašnje vlasti koja je za nijansu bolja od prethodne i prethodne koja pretendira na Banske dvore, je gotovo isto, otprilike kao dati pacijentu mogućnost da izabere između raka i leukemije. Treća varijanta je isto nezrela, jer je toliko razjedinjena da je pitanje koliko će oni osvojiti mandata. Da su se udružili onda bi se nešto moglo i očekivati. Ovako, kao kockari-amateri, svaki je sjeo s malo žetona pokraj ruleta, i misli da može pobijediti pokraj bogatuna. Tu je sve jasno i samo nam Svevišnji može pomoći. No, mene još više zabrinjavaju oni stranački uhljebi koji se, ukoliko Milanovića zamjeni Karamarko, vide u sedlu. Neki su već poslali predbilježbe za novi namještaj u urede u koje bi trebali sjesti. U redu, ako one koje je uhljebila Kukuriku koalicija zamjene oni iz nove vlasti, a istih su mentalnih sklopova. Odnosno brzi su ko ljenivci, a posao im se sastoji od provođenja smjernica iz glavnih stranačkih ureda. No, što je s onima koji nisu ni u jednoj interesnoj skupini već su došli (uglavnom slučajno) jer su vrijedni, pošteni i imaju pregršt znanja koja su pokazali u tih par godina? Dokazali su svojim primjerima da se može. Oni će biti prvi na odstrelu, jer se i lijevima i desnima fućka za njihov doprinos. Bez obzira što su na radno mjesto često dolazili prije svih, a odlazili zadnji, jer im je tako posao nalagao. Uz to spadaju među obrazovanije i govore strane jezike. Govore, a ne mucaju. Oni će morati otići jer će na njihova mjesta zasjesti stranački komesari koji će umjesto na poslu, svakodnevno provesti po nekoliko sati u centrali na instrukcijama. Uostalom posao nije zec.

Političari su svojim kadroviranjem u zadnjih 25 godina napravili više štete nego svi kradljivci zajedno. Ukradeno se, bar teoretski, može vratiti, ali vrijeme ne. Najviše ga troše krivi ljudi na krivim mjestima i nije ih briga što troše naše vrijeme, zapravo, o tome niti ne razmišljaju, jer dali smo im svoj glas, zar ne? Za nekoga će čitanje ovih redaka biti gubitak vremena, ali on je u mogućnosti odmah to prekinuti i vrijeme utrošiti po svom nahođenju. Mene ne treba trpjeti ni sekundu, jer ja raspolažem samo svojim, ne i vašim vremenom. Dakle, svatko ima mogućnost izbora, a taj izbor svakako mora počivati na slobodnoj volji pojedinca - bar bi to trebalo biti tako kao minimum garancije da svoje vrijeme trošimo živeći u demokraciji.

Kako god, izbori su tu, još samo malo i 8.studeni će biti taj sadašnji trenutak. Dok stranački foteljaši bruse nokte i već razgledavaju mamuze koje idu uz boju sedla, ja eto trošim svoje vrijeme glasno razmišljajući kome ćemo dozvoliti da sljedeće četiri godine troši naše vrijeme. Nadam se samo da za uzvrat nećemo dobiti tek krpu kojom ćemo mimo svoje volje glancati nečije mamuze do visokog sjaja i onako usput, shvatiti da baš i nisu u boji sedla.

Piše: Željko Rukavina