Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

Dolje car, živo novi car!

Tweet

Piše: Željko Rukavina

I dok je Karamarko još bio iznad zemlje koja ga je sve većom brzinom, brzinom slobodnog pada privlačila k sebi, tražeći što mekšu podlogu za ateriranje, ugledao je dojučerašnje stranačke uvlakače i to u golemom broju. Možda je na trenutak pomislio da će mu barem neki od njih pružiti ruku kako bi lakše „poravnao“ kosti, no ugledao je bijesnu gomilu s pjenom na ustima. I to svi od reda koji su se do skoka iz aviona s ruksakom umjesto padobranom grijali u njegovom debelom crijevu. Ta bijesna gomila koja je do jučer znala samo za naklon pred stranačkim carem, danas je poput divljaka koja se slila s nogometnih terena u svom rušilačkom pohodu. Postaje mi žao Crnog Tome. Silina udaraca namijenjenih njemu je mjerilo ulizništva kojim se treba dodvoriti novom caru. Stoga ne bih ni trenutak želio provesti u koži Tomislava Karamarka. Jer najgori su udarci, uvrede, onih koji su se do jučer sakrivali pod njegovim skutama i tražili „toplinu“ njegovog tijela. Kažu da je u boksačkoj povijesti bilo šakača koji su mogli podnijeti takvu kanonadu koja bi srušila i mramorni stup. No, oni su svo vrijeme ostajali na nogama, dok su ih protivnici mrcvarili. Izbijali zube, zatvarali oči, trgali arkada i lomili rebra. Nisu padali. S Karamarkom je druga situacija. Dok je preko usta izgovorio da podnosi ostavku počelo je. Uglavnom su to, za razliku od boksačkog meča gdje se pazi da ništa ne sijevne ispod pojasa, upravo takvi udarci. Udarci kojima se „batinaši“, a do jučer uvlakači moraju dokazati. Proporcionalno dubinom uvlačenja svoje iskupljenje vide u batinanju svog dojučerašnjeg idola i vođe.

Zato mi je žao Tomislava Karamarka. Ne da on nije zaslužio odlazak. Pače. Morao je otići, jer je svojim rabotama to jednostavno zaslužio. Ali nije zaslužio da ga oni „njegovi“ grabežljivci koji su uživali zajedno s njim u plijenu koji nosi uspon na vlast na takav način razvlače po blatu. Natječući se tko će mu jače pljunuti u lice. Siguran sam da će i oni koji su po njegovom nalogu preko noći sjeli u fotelje Mirovinskog, Zavoda za zapošljavanje, Porezne uprave i drugih mjesta prema njemu ponijeti kao da ih je zarazio kugom. Umjesto da pokažu barem malo ljudskog dostojanstva, jer je za njih učinio više nego rođene majke. Izbacio je ljude, a tu se radi o više od 100 osoba iz fotelja samo da bi njih namjestio. Bez obzira na njihove kvalifikacije, znanje, radne sposobnosti, a ako baš hoćete i moralne kvalitete. Njih je na najbolje plaćena mjesta jedino doveo vazalni odnos prema stranačkoj vrhuški. Ponajprije Karamarku. Dolje car, živo novi car. To je parola na kojoj jašu svi stranački pijuni, u dvojice, uvlakači i uhljebi. Do kada?