Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

Pomoć ministarstvu demografske obnove…

Slušajući svakodnevno Petrova i ekipu, kako će oni s mandatarom u liku gospodina Oreškovića preporoditi Hrvatsku, čovjek bi, da nije poput mene „Nevjerni Toma“, povjerovao da smo na pragu Američkog sna. Ali to je daleko kao i sama Amerika, i za nas nedostižan san. No, mene više brine što neki ostvaruju Hrvatski san na račun ostalih žitelja ove zemlje.

Da odmah na početku razjasnim razlike. Američki san je u stvari potencijal, postojanje mogućnosti da se vaše ideje, ma koliko nekada suludo zvučale, ostvare. Uglavnom živite solidno i radite cijeli radni vijek da bi ostvarili pravo na mirovinu. Ali prava je stvar ostvariti Hrvatski san. On je govoreći u ekonomskom smislu nešto što su u Americi Rockfelerovi i druge obitelji gradile generacijama, a kod nas se ostvari doslovce preko noći. Nije potrebno ni 12 sati sna već si u sedlu. Na to me podsjećaju silni „bogatuni“ koji su s Američkog kontinenta, došli u maticu zemlju, nakon “velikih uspjeha” u inozemstvu, s praznim koferom. Što nije moguće u Americi, Kanadi ili Australiji može se ostvariti u Hrvatskoj. Gdje ti je dovoljno da izraziš volju vladajućoj grupaciji i biraš. Hoćeš li Ampere State Bullding? Samo izvučeš ruku iz džepa, ali bez novčanika, jer ti on smeta da uperiš prst i progovoriš ovo je moje. I doista tvoja se želja ostvari i podanici odmah jure u Gruntovnicu i sve se uredno prepiše na novog vlasnika koji i dalje drži ruku u džepu. Poučen dosadašnjim iskustvima vjerujem da je i mandatar Orešković došao da riješi neki problem. Jer Židovi svog vojnika ne izlažu opasnostima uzalud. Postavljam pitanje kako će zemlju iz recesije izvući čovjek koji je bio u korporativnim djelatnostima, koje su ustrojene poput vojske? Pravilo subordinacije. Šahovski rečeno imaš svoje polje i tu stojiš. Nema tu inicijative. Zašto napustiti tako dobro plaćen posao, je drugo pitanje? Da ne postavljam samo pitanja, ponudit ću i neki odgovor. Možda je upitna karijera u Izraelskoj farmaceutskoj tvrtki. Napustiti farmaceutsku industriju, koja drma svijetom, je isto kao i od koke koja nese zlatna jaja skuhati juhu. U kojem onda grmu leži zec, odgovor zna naš „slobodni“ mandatar? Sreća da ima hrvatsko državljanstvo, jer da ga je morao steći vjerujem da bi tu zapeo. Ne toliko na poznavanju hrvatske kulture i društvenog uređenja, već bi mu poznavanje hrvatskog jezika, a što traži Zakon o državljanstvu, bio kamen spoticanja.

Ne brinite dragi „zemljaci“. Imam spasonosno rješenje, jer nam ostaje samo goli pimpek. Stoga krenimo u uzgoj Afričke šljive, jer nije red da strancima kad padne pogled na međunožje Hrvata vide malog i mlohavog, poput pripadnika izgubljenog plemena. Treba biti čvrst i uspravan, a to nam, ne nudi niti jedna politička opcija, već samo Afrička šljiva.

Piše: Željko Rukavina