Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

Neka Todorića i slične spašavaju oni koji su ga stvorili i uz njega se bogatili

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Neka Todorića i slične spašavaju oni koji su ga stvorili i uz njega se bogatili svojim a ne našim novcem

Ima li netko ideju kako će izgledati budući Zakon koji ima namjeru spasiti megalomanskog “poduzetnika” Todorića?

Iako u Ustavu piše...“Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.“ Ako ovaj, kako su ga neki mediji već prozvali Lex Todorić prođe, gdje smo? Mimo Ustava! Tako će HDZ-ov tajkun pasti svima nama na leđa. Divno! U Koprivnici su ženi, koja živi u Njemačkoj i nikada osobno nije primila obavijest o dugu za pričuvu od 1400 kuna ovrhom uzeli stan. Divno! Gdje su tada bili Plenković, Dalićka i ostala krezovska bogata vladajuća garnitura? U Banskim dvorima, smišljajući s Metkovskim psihijatrom kako da sebi i svojima podebljaju saldo. Pogledajte samo imovinske kartice te ekipe! Pa Petrov je expresno dobio povlašteni kredit za kuću. Doduše, kredit može dobiti svatko, ali smo samo na papiru svi jednaki. U praksi to znači “da svim svinjama nije isto ko nerastu”. Stoga dragi moji, a posebice oni koji su dali glas vladajućoj ekipi, sjetite se ovih riječi! Da se razumijemo, ja nisam primio cjepivo SDP-a, jer sam na prvim izborima 1990. godine bio na listi upravo te stranke (HDZ-a) i njezin član. Vidio sam Zakon o privatizaciji, čak više, radio na njegovoj provedbi, što mi je bilo dovoljno da sagledam kako je sve usmjereno prema odabranima. Tad sam se pozdravio s HDZ- om i njihovim satelitima koji se zadovoljavaju mrvicama s njihovog stola u općoj grabeži, koja traje i traje… Do kada? Dok im mi ne kažemo dosta. Oni crpe snagu iz naše razjedinjenosti. Stoga na svibanjskim izborima ne dajmo glas za lokalne političare koji su produžene ruke Plenkovića, Marića, Dalićke, Petrova....

Kao što sam na ovim stranicama kazao uoči parlamentarnih izbora da ću svoj glas dati Zoranu Milanoviću, ja ga i nadalje smatram boljom i moralnijom osobom od svakoga ponaosob iz Banskih dvora. Tako sada govorim da neću zaokružiti niti jedno ime koje dolazi iz vladajućih struktura. Znam da ćete reci da vas boli ona stvar kome ću dati glas, ali ja to pišem radi generacija koje dolaze. Radi toga što sam sve prepoznao davno a nisam progovorio.

Ni tada kada je “meštar” pretvorbe Miroslav Kutle uzeo bjelovarski Univerzal uz pljesak tadašnjeg premijera, Zlatka Mateše. U Univerzalu je mirovinu zaradila i moja pokojna majka, a do dolaska Raubritera radilo je 1200 ljudi i to desetljećima. Sjetite se raznoraznih tvrtki gdje su kruh kojim su vas othranili zarađivali vaši roditelji i onda ubacite „papirić“ u glasačku kutiju. Kao što hodanje počinje prvim korakom tako i naš put u bolje sutra na svibanjskim izborima.

Trči li Totgergeli izgubljenu dionicu kao i prošlih izbora?

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Iako trenutno nisam u Domovini, do mene dopiru najave oko predstojeće utrke za lokalne izbore. Koliko čujem, za gradonačelničku fotelju ima puno kandidata dok za onu prvog čovjeka županije, samo dvojica. Miro Totgergeli je, unatoč nokautu u prošlom meču i to u prvoj rundi, opet u ringu nasuprot Bajsu. Kaže poslovica da se iz poraza mogu izvući pouke. Slažem se. I to samo dvije. Jedna je da si zaboravio na poraz, a druga da ništa nisi razumio. Pitam se, je li HDZ- e nakon neočekivane i visoke pobjede na parlamentarnim izborima, toliko samouvjeren da će s protivnicima pomesti pod, izgubio iz vida neke činjenice. Zašto Totgergeli? Zar nemaju jačeg igrača?! Svaka čast dotičnom gospodinu i šefu Županijskog odbora, ali tko je on? Saborski zastupnik? Točno! Visoko obrazovan čovjek? I to je istina, ali ne radi u struci.
Sada ću postaviti ono pitanje s kojima se stranka u plavom “dresu” razbacivala. Gdje je gdje bio 1991. godine? OK. Nisu svi bili u Domovinskom ratu i to je u redu. Usput, Bajs je. Iako se ovo na prvu čini navijački, to su pitanja na kojima je Plenkijeva stranka godinama bila u sedlu dok on nije došao do palice, ali se ne zaboravlja. Postavljam pitanje koje svi izgovaraju u pola glasa, ne misleći na epitete kojima ću biti zasut. Bi li koji Hrvat, pa zvao se on i Plenković, dobio izbore za župana u nekoj mađarskoj županiji? Nema zbora, jer ni glasovi svih Hrvata, kojih ima jako puno u Pečuhu, ne bi mu bili dovoljni. Naravno da nemam ništa protiv te nacionalne manjine. Ili je ona po nekom računu većina?!

Treća ozbiljna stvar koju sam ranije pročitao u lokalnom tjedniku, Totgergeli nema ništa protiv da se stopira toliko najavljeni nastavak izgradnje ceste u punom profilu prema Bjelovaru. Nisam usamljen kada kažem da sam protiv takvih najava! Ne tiče me se nečije dodvoravanje i uvlačenje “mudrom” vođi na račun ceste. No pasaran! Ne treba nam župan s foteljom u Bjelovaru i volanom u Zagrebu, jer će nas taj odvesti još dalje nego smo sada od metropole. Ako se sada ne izgradi cesta, pitam vas kada ce se onda?! Drugo, Bolnica! Pa i u tom je slučaju “naš” kandidat davao oprečne izjave. Kada sve to sagledam još i u kontekstu pruge koja je na Bajsovu inicijativu i uz Milanovićevu vladu napokon u izgradnji, mislim da je netko “podmetnuo” Totgergelia. Ili nas vladajući iz Banskih dvora drže za ljude kratke pameti. Nama treba osoba u liku župana koja će povući prema naprijed, a ne osoba koja će se ponašati kao da radi na telefonskoj centrali i čekati poziv iz Banskih dvora, što smije napraviti ili reći. Slično je i kod biranja gradonačelnika. O tome drugom zgodom.

Odlaskom Zorana Milanovića iz politike odlazi posljednji fakin iz našeg kvarta

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Izbori su završili onako kako su završili i tu možemo staviti točku. U prethodnom komentaru sam rekao iz kojih ću razloga dati glas Zoranu Milanoviću. I da nema dvojbe, dao sam mu glas, iako sam to mogao prešutiti. No, ponovo se vraćam na gospodina Milanovića iz razloga što napušta čelnu poziciju u SDP-u, jer vjerujem da tako iskrenog političara nismo imali iz vremena Hrvatskog proljeća. Iskrenost uz neke karakterne crte, poput ega, došle su ga glave. Da se razumijemo, ne plačem za njim zbog njega, već zbog nas. To obrazlažem u svjetlu istupa Vladimira Šeksa, koji je rekao ispred kamera da zastupnici imaju samo jednu ulogu. Izglasati ono što su neki centri „moći“ izvan Hrvatske odlučili. Ustvari mi u zemlji dođemo poput kazališta lutaka, a konci su u tuđim rukama. Tu se vraćam na gospodina Milanovića, jer mi sada postaje kristalno čisto, bistro i jasno, što su značile njegove riječi, da njemu nitko iz vana neće diktirati što Hrvatska treba raditi. Poslao je i poruku u razgovoru iza zatvorenih vrata s braniteljima, što misli o okruženju. Nakon Šeksovog istupa ja tako gledam na razgovor s Klemom i društvom.

Idemo korak dalje i vratimo se na famozni Lex Perković. Zašto je inzistirao na njemu, a cijela EU se propela na zadnje noge. Je li i taj famozni zakon bio poruka onima u EU, susjedima ali i nama? Da sačuva - koga? Perkovića i Mustača radi sebe? Budimo pametni. Njegov otac je “odstreljen” s proljećarima, jer je bio je tajnik kabineta Mike Tripala. Pa ljudi Božji, Tripalo je još 70-tih godina prošlog stoljeća zajedno sa gospođom Slavkom Dapčević Kučar, trn u oku Titu. U tom političkom okruženju je stasao Zoran Milanović. A za one mlađe da pojasnim, Miku Tripala je Josip Broz Tito spremao za svog nasljednika. I da budem prost Tripalo se za....e i ode sa gospođom Dapčević Kučar, Titu po nož i sa sobom “povuče” oca Zorana Milanovića. Doista smo čudna zemlja. Koja država izručuje šefove tajnih službi osim nas. Za predsjednicu Republike izaberemo osobu koja na tu dužnost dolazi direktno iz struktura NATO pakta. Premijer dođe iz Kanade i ne govori hrvatski. Budući premijer je zadnje tri godine proveo u Bruxellesu i nakon pobjede njegove stranke na izborima se zahvaljuje EU. Šefovi tajnih službi su također došli iz inozemstva. Doista je Vladimir Šeks u pravu. Gospodin Zoran Milanović je često prozivao pojedine ministre iz HDZ-a i državnog odvjetnika da su svaki dan išli u Američku ambasadu po smjernice.

To je samo dio razloga zbog kojih žalim što odlazi Zoran Milanović. Posljednji fakin iz našeg kvarta, koji se znao i poštemati s dečkima iz susjednih četvrti. Hrvatska s četiri milijuna stanovnika je, recimo, poput nekog londonskog kvarta.

Iako se ne slažem s puno toga sa Zoranom Milanovićem, ipak ću njemu dati glas!

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Kako se svi smatraju pozvanima da komentiraju neformalni razgovor iza zatvorenih vrata prvaka SDP-a Zorana Milanovića i predstavnika Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi i Udruge specijalne policije, to ću i ja objelodaniti svoj pogled. Prije svega da kažem kako imam podulju listu stvari u kojima Milanovića ne podržavam. Uostalom to ste mogli i pročitati. Od svih komentara skidam kapu Nini Raspudiću, objavljenom u Večernjaku. Ovaj hrvatski filozof i sveučilišni profesor je za razliku od brojnih “moralista” koji su kolokvijalni istup bivšeg premijera ocijenili skandaloznim, rekao kako sve Milanovićeve riječi imaju pozadinu.

To što se nije koristio “salonskim” već kavanskim rječnikom, kako je ocijenio Bruxelleski, predsjednik HDZ-a Andrija Plenković, treba sagledati i u kontekstu s kime i o kome se govorilo. Nije Milanović bedak pa da ne zna s kim ima posla, unutar zemlje i tko vodi državu koja je pokušala okupirati Hrvatsku. Klem i društvo su pokazali svoje pravo lice. Jučer su prosvjedovali protiv Milanovićeve vlade, jer ne štiti branitelje, a kad im je rječnikom koji razumiju oni kojima su riječi namijenjene, kažu kako šef SDP-a prznica i osoba koja bi se svađala s vodstvom Srbije. Koji Kopernikanski obrat ili čak bolje rečeno licemjerstvo. Milanović je rekao sve što stoji.

Da su predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić i premijer te Vlade četnici. Pa ljudi Božji istina je da su zanat pekli u velikosrpskoj radionici Vojislava Šešelja i položili su majstorski ispit na Memorandumu stvaranju Srbije. Toma Grobar kako zovu Nikolića i Aleksandra Vučića, aktualni premijer Srbijanske vlade su dolazili 1991. godine na naš teritorij i huškali Srbe na pobunu, koja je rezultirala ratom u kojem je Hrvatska izvojevala slobodu i samostalnost. Pa kako treba s tom ekipom razgovarati. Ne, salonskim već balkanskim jezikom jer se oni tako ponašaju i još uvijek zagovaraju ideju Velike Srbije. Iz Srbije malo, malo dolazi u Hrvatsku njihov ministar Vulin i govori kako kod nas iz dana u dan raste ustaštvo. I nikome ništa. Kad im netko skreše ono što ih ide, umjesto da tom čovjeku damo potporu mi ga cipelarimo. Podsjetit ću na jednu povijesnu činjenicu kad su Austrijanci 1968. godine birali Kurta Waldheima za ministra vanjskih poslova, iz svijeta su protestirali jer je on za 2. Svjetskog rata bio vojnik Wermahta. Na to su iz Austrije kazali, e pa baš zato što ste svi protiv mi ćemo ga izabrati.

Zato i ja dajem glas Zoranu Milanoviću, a ne salonskim političarima koji jedno misle, drugo rade i treće govore. Najviše me smeta komentar prof. Milorada Pupovca. Pa Milanović im je dao sve. Toliko ministarskih fotelja hrvatskim Srbima ni sam Toma Grobar ne bi podijelio. Da je prof. Pupovac moralna vertikala kakvom se želi prikazati otišao bi kod svojih mentora na Beli dvor i tražio da se Hrvatima u Srbiji daju ona prava koja njegova nacionalna manjina ima u Hrvatskoj, umjesto što feferonom trlja nos Milanoviću. I za kraj. Što ne stoji izrečeno o BiH ?

HDZ i njegov pandan SDP crpe životnu energiju od svojih sugrađana

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Da je politička scena opasnija po svoje biračko tijelo od Černobila, svaki dan, u svakom trenutku i kutku Lijepe naše osjete njezini građani. U posljednjih četvrt stoljeća toliko je kontaminirana da pojedini građani moraju doslovce zatvarati nos i oči, jer se tako dalje ne može. Uzroci krize su dvije najjače političke stranke koje su bacile više radioaktivne političke prašine po žiteljima Hrvatske nego svi blokovi Ukrajinske nuklearne elektrane. Ako se nešto pod hitno ne promijeni, žitelji Hrvatske su osuđeni na polaganu smrt.
Smrt kroz neimaštinu i dužničko ropstvo. Sve to iz razloga jer i HDZ i njegov pandan SDP crpe životnu supstancu od svojih sugrađana. Oni ne dopuštaju promjene. Njihove elitne “postrojbe” poput pijavica žive na teret drugih. Pod motom ako meni crkne krava, onda neka susjed ostane bez obe. Upravo takva logika valcera u mjestu, je Hrvatsku zadržala u 90-tim godinama prošlog stoljeća.
Netko će reći - kriza. Točno. Kriza, ali ju druge zemlje rješavaju, jer postavljaju prave ljude na prava mjesta. Ljude koji su pokretači napretka, a ne osobe koje su kotač povijesti zaustavili. Uzmimo primjer Islanda. Zemlje koja je prije osam godina bila na rubu bankrota. Gdje je danas Island, a gdje smo mi ? Svatko je otišao na svoju stranu. Islanđani su svoju političku vrhušku koja ih je uvela u krizu stavili s onu stranu brave i u političku ropotarnicu.
Mi, mi trčimo poput Buradinovog magarca. Od SDP-a ka HDZ-u, dok ne umremo kao i magarac od gladi. Umjesto da ih poput reaktora u Černobilu zalijemo betonom. Ako to ne napravimo preostaje nam jedino životarenje ili odlazak. Kao i stanovnici Černobila put pod noge u potrazi za nekim “Islandom” gdje vlast živi za građane, a ne od građana.

Dolje car, živo novi car!

Tweet

Piše: Željko Rukavina

I dok je Karamarko još bio iznad zemlje koja ga je sve većom brzinom, brzinom slobodnog pada privlačila k sebi, tražeći što mekšu podlogu za ateriranje, ugledao je dojučerašnje stranačke uvlakače i to u golemom broju. Možda je na trenutak pomislio da će mu barem neki od njih pružiti ruku kako bi lakše „poravnao“ kosti, no ugledao je bijesnu gomilu s pjenom na ustima. I to svi od reda koji su se do skoka iz aviona s ruksakom umjesto padobranom grijali u njegovom debelom crijevu. Ta bijesna gomila koja je do jučer znala samo za naklon pred stranačkim carem, danas je poput divljaka koja se slila s nogometnih terena u svom rušilačkom pohodu. Postaje mi žao Crnog Tome. Silina udaraca namijenjenih njemu je mjerilo ulizništva kojim se treba dodvoriti novom caru. Stoga ne bih ni trenutak želio provesti u koži Tomislava Karamarka. Jer najgori su udarci, uvrede, onih koji su se do jučer sakrivali pod njegovim skutama i tražili „toplinu“ njegovog tijela. Kažu da je u boksačkoj povijesti bilo šakača koji su mogli podnijeti takvu kanonadu koja bi srušila i mramorni stup. No, oni su svo vrijeme ostajali na nogama, dok su ih protivnici mrcvarili. Izbijali zube, zatvarali oči, trgali arkada i lomili rebra. Nisu padali. S Karamarkom je druga situacija. Dok je preko usta izgovorio da podnosi ostavku počelo je. Uglavnom su to, za razliku od boksačkog meča gdje se pazi da ništa ne sijevne ispod pojasa, upravo takvi udarci. Udarci kojima se „batinaši“, a do jučer uvlakači moraju dokazati. Proporcionalno dubinom uvlačenja svoje iskupljenje vide u batinanju svog dojučerašnjeg idola i vođe.

Zato mi je žao Tomislava Karamarka. Ne da on nije zaslužio odlazak. Pače. Morao je otići, jer je svojim rabotama to jednostavno zaslužio. Ali nije zaslužio da ga oni „njegovi“ grabežljivci koji su uživali zajedno s njim u plijenu koji nosi uspon na vlast na takav način razvlače po blatu. Natječući se tko će mu jače pljunuti u lice. Siguran sam da će i oni koji su po njegovom nalogu preko noći sjeli u fotelje Mirovinskog, Zavoda za zapošljavanje, Porezne uprave i drugih mjesta prema njemu ponijeti kao da ih je zarazio kugom. Umjesto da pokažu barem malo ljudskog dostojanstva, jer je za njih učinio više nego rođene majke. Izbacio je ljude, a tu se radi o više od 100 osoba iz fotelja samo da bi njih namjestio. Bez obzira na njihove kvalifikacije, znanje, radne sposobnosti, a ako baš hoćete i moralne kvalitete. Njih je na najbolje plaćena mjesta jedino doveo vazalni odnos prema stranačkoj vrhuški. Ponajprije Karamarku. Dolje car, živo novi car. To je parola na kojoj jašu svi stranački pijuni, u dvojice, uvlakači i uhljebi. Do kada?

Karamarako skočio s ruksakom koji je namijenio Oreškoviću ili Petrovu

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Tomislav Karamako nadmašio i Muju iz čuvenog vica i iz gorućeg aviona skočio s ruksakom koji je namijenio Oreškoviću ili Petrovu pri čemu je u njega uz prljavi veš stavio i kompletnu stranku.

Tomislav Karamarko je zadnjim potezom uspio nadmašiti i samog Muju iz poznatog vica gdje su trojica spašavala život skokom iz zapaljenog aviona, a imali su samo dva padobrana. U požaru koji je zahvatio avion vladajuće koalicije Tomica je u rukama imao sve. Baš kao i Mujo. Dva padobrana i jedan ruksak, a njih tri putnika. Prvotna mu je namjera bila da ruksak umjesto padobrana „uvali“ Boži Petrovu. Tu se prekombinirao i dao mu padobran, koji je ovaj iskoristio i skokom sačuvao život za sljedeće izbore. Crni Marko je bio uvjeren da će nasumice izabrani putnik u liku premijera, u vladajućem zrakoplovu sam uzeti ruksak i napustiti avion skokom iz politike. No, Tim Orešković se pokazao puno jačim igračem od Tomice, koji je zaboravio da je gospodin Yes već prošao slične tečajeve u jačim centrima od prvog čovjeka najjače stranke u Saboru. Iznerviran i nevičan životu izvan obavještajnog miljea Tomo je u žurbi premijeru dao padobran a za sebe ostavio ruksak u koji je u bunilu utrpao uz zamazani veš i Hrvatsku demokratsku zajednicu. Skočio je iz aviona kad je ostao sam. Tako će pri ateriranju koje će biti strašno bolno jer se radi o slobodnom padu, doživjeti političku smrt. No, daleko veće posljedice osjetit će stranka. Ona će pretrpjeti pravu havariju. Havariju koja će na vlast dovesti ni krivog ni dužnog Zorana Milanovića. Ipak postoje brojni stranački uhljebi koji moraju zapaliti svijeće pokraj njegove biste u Muzeju „mrtvih“ političara, jer je za njih napravio ono na što bi se teško odlučile i njihove majke. Dok se miris paljevine širio iz zrakoplova, a sa zemlje vidio crni dim, po Tomicinom nalogu su hitno smijenjeni vodeći ljudi ne samo u Poreznoj upravi, Mirovinskom, Zavodima za zapošljavanje, već i u svim područnim uredima. Dosadašnje predstojnike, pročelnike su naglavačke izbacili iz fotelja, bez obzira što su nekima, koji su došli temeljem natječaja mandati trajali. A poneki i daleko obrazovaniji od novih. Svejedno. Kako u politici, i u životu ništa nije slučajno. Tako su instalirani HDZ-ovi komesari na čelna mjesta u tim službama, gotovo pod okriljem noći. Radi se o desecima ljudi koji su smijenjeni i postavljeni na najniža mjesta unutar službi.

Objavljeno i na službenoj Facebook stranici portala Bjelovar-info medij.

Zoran Milanović? porazio (pobijedio) Zorana Milanovića?

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Sada nije bitno, jeli to bilo u produžecima ili na penale. Pobjednički se pehar, na iznenađenje glasačke publike, našao u rukama kapetana “juniorske” momčadi, Bože Petrova. Šef momčadi koja je na terenu, po tehničkom premijeru, odigrala neriješeno, Tomislav Karamarko, umjesto “pehara” podigao je u zrak šefa juniora. Doista jedna nesvakidašnja slika za podijeljenu glasačku publiku. Kako će nas reprezentatirati ovakva ekipa na čelu s Kanadskim pojačanjem koji do sada nije igrao nogomet, već se isključivo posvetio hokeju, pokazat će vrijeme.

Publika, uostalom, kao i sva publika na svijetu, jedne podržava, a o drugima sve najgore. Dosadašnji kapetan reprezentacije koja napušta Banske dvore, je ipak izgubio jer odlaze. Na koliko pokazat će vrijeme koje je pred nogometašem hokejaške provincijencije. Možda se na našu sreću ovaj eksperiment pokaže i dobrim.

No, vratimo se onima koji dresove ostavljaju u svlačionici i odlaze u saborsku oporbu. Kako si je Milanović volio pripisati sve zasluge, tako i za izlazak mora priznati “zasluge”. Doduše, imao je u ekipi i dosta statista koji su pokvarili dojam, ali je on bio kapetan. No, ipak je Zoran Milanović, želio on to ili ne, izgubio od svog najvećeg protivnika Zorana Milanovića. Da je uspio u sebi pobijediti onog Milanovića, koji mu zagorčava politički (ego) život, teško bi mu našli ravnog protivnika. Ovako je Zoki izgubio u repesažu od Zokija. Ustvari njegova je uloga, ali i ponašanje, u stilu Ronalda. Real, odnosno SDP, to sam ja. Sve je to u redu dok puniš protivničke mreže, no kad ti se omakne zakucavanje u vlastitu, onda te prvo popljuju tvoji suigrači koji su te još jučer nosili na ramenima, a danas te valjaju u blatu.

Piše: Željko Rukavina

Pomoć ministarstvu demografske obnove…

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Slušajući svakodnevno Petrova i ekipu, kako će oni s mandatarom u liku gospodina Oreškovića preporoditi Hrvatsku, čovjek bi, da nije poput mene „Nevjerni Toma“, povjerovao da smo na pragu Američkog sna. Ali to je daleko kao i sama Amerika, i za nas nedostižan san. No, mene više brine što neki ostvaruju Hrvatski san na račun ostalih žitelja ove zemlje.

Da odmah na početku razjasnim razlike. Američki san je u stvari potencijal, postojanje mogućnosti da se vaše ideje, ma koliko nekada suludo zvučale, ostvare. Uglavnom živite solidno i radite cijeli radni vijek da bi ostvarili pravo na mirovinu. Ali prava je stvar ostvariti Hrvatski san. On je govoreći u ekonomskom smislu nešto što su u Americi Rockfelerovi i druge obitelji gradile generacijama, a kod nas se ostvari doslovce preko noći. Nije potrebno ni 12 sati sna već si u sedlu. Na to me podsjećaju silni „bogatuni“ koji su s Američkog kontinenta, došli u maticu zemlju, nakon “velikih uspjeha” u inozemstvu, s praznim koferom. Što nije moguće u Americi, Kanadi ili Australiji može se ostvariti u Hrvatskoj. Gdje ti je dovoljno da izraziš volju vladajućoj grupaciji i biraš. Hoćeš li Ampere State Bullding? Samo izvučeš ruku iz džepa, ali bez novčanika, jer ti on smeta da uperiš prst i progovoriš ovo je moje. I doista tvoja se želja ostvari i podanici odmah jure u Gruntovnicu i sve se uredno prepiše na novog vlasnika koji i dalje drži ruku u džepu. Poučen dosadašnjim iskustvima vjerujem da je i mandatar Orešković došao da riješi neki problem. Jer Židovi svog vojnika ne izlažu opasnostima uzalud. Postavljam pitanje kako će zemlju iz recesije izvući čovjek koji je bio u korporativnim djelatnostima, koje su ustrojene poput vojske? Pravilo subordinacije. Šahovski rečeno imaš svoje polje i tu stojiš. Nema tu inicijative. Zašto napustiti tako dobro plaćen posao, je drugo pitanje? Da ne postavljam samo pitanja, ponudit ću i neki odgovor. Možda je upitna karijera u Izraelskoj farmaceutskoj tvrtki. Napustiti farmaceutsku industriju, koja drma svijetom, je isto kao i od koke koja nese zlatna jaja skuhati juhu. U kojem onda grmu leži zec, odgovor zna naš „slobodni“ mandatar? Sreća da ima hrvatsko državljanstvo, jer da ga je morao steći vjerujem da bi tu zapeo. Ne toliko na poznavanju hrvatske kulture i društvenog uređenja, već bi mu poznavanje hrvatskog jezika, a što traži Zakon o državljanstvu, bio kamen spoticanja.

Ne brinite dragi „zemljaci“. Imam spasonosno rješenje, jer nam ostaje samo goli pimpek. Stoga krenimo u uzgoj Afričke šljive, jer nije red da strancima kad padne pogled na međunožje Hrvata vide malog i mlohavog, poput pripadnika izgubljenog plemena. Treba biti čvrst i uspravan, a to nam, ne nudi niti jedna politička opcija, već samo Afrička šljiva.

Piše: Željko Rukavina

Na našoj političkoj pozornici su uglavnom Ljudi – moljci

Tweet

Piše: Piše: Željko Rukavina

Slušajući izabranu političku elitu kako im nije do privilegija, već do dobrobiti naroda, dođe mi muka. Kad se pogleda borba za vlast ona sliči plesu hijena. Tad je svima jasno o kakvim se ljudima radi. Naravno, uz časne iznimke. Sjetimo se samo vrlih zastupnika koji su radi povlaštenih mirovina, prekinuli “rad” u Saboru u trajanju piš pauze, ne stigavši ni ruke oprati. Svi otvaraju usta, ali samo da se nahrane. Uglavnom me podsjećaju na sjevernoameričkog moljca, kojeg se smatra najvećim proždrljivcem među životinjama. Ta vrsta moljaca (Antherea polyphemis) u 56 dana svog života pojede 86.000 puta veću količinu hrane od svoje težine u trenutku rođenja. Preračunamo li tu količinu na čovjeka, bilo bi to kao da novorođenče teško 3,71 kilogram pojede 273 tone hrane u nepuna dva mjeseca svog života. Doista je gledajući količinski ta brojka fantastična i za čovjeka bez obzira na apetit je utopijska. No, ako tu količinu hrane pretvorimo u novac koji se troši na njihove plaće, privilegije i sl. te štete koju oni prouzroče onda su sjevernoamerički moljci u odnosu na naše političare „anoreksičnih“ apetita. Do kad ćemo biti hrana moljcima, to ovisi o nama? Dok god budemo birali ljude - moljce, nema nam oporavka, jer imaju strašne apetite.

Piše: Željko Rukavina

Zašto će donijeti političke promjene?

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Vjerujem da je većini žitelja ove zemlje dosta životarenja, te su željeli promjene. Promjene koje će nezaposlenima omogućiti zapošljavanje, a umirovljenicima da prestanu čistiti kante za smeće. Iz tog je razloga družina Petrova i dobila toliko mandata. Kako nitko bez njih nije mogao sastaviti vladu, to su oni bili poželjni poput lijeka za rak. Uostalom tako su se i postavili. Jer oni poput profesora Baltazara imaju rješenje za sve. Da ih je netko pitao o globalnom zatopljenju, i za to bi kazali da su oni jedini koji to mogu riješiti. Gotovo dva mjeseca su doslovce mostrbirali. Zadovoljavali su se navlačeći za nos sve građane ove zemlje. Birači su im dali bjanko potporu jer su rekli - Nas interesiraju promjene, a ne vlast. Da bi se vrlo brzo razotkrili.

U Božićnoj poruci sami sebe su ogolili do kosti. Poruka je više nego pokazatelj da nas Božo Petrov i društvo tretiraju najtežim psihijatrijskim slučajem. Nakon sto je u Facebook poruci naveo zašto su bili za jedne a ne za druge, pitam se tko je tu lud. Petrov ili mi, koji smo u većini. Na to me navodi zaključak nakon riječi koje citiram - Koalicija Hrvatska raste nam nikada neće zaboraviti jer smo im uništili priliku da produže četverogodišnji nerad. Domoljubna koalicija, zasigurno … nas smatra Mostom za dolazak na vlast. Nismo naivni ni slijepi. Samo trebamo vremena. Sada nam je Domoljubna koalicija partner. Za sada. Pokušaju li nas ‘usisati’ – dižemo ruke od svega?- kraj citata. Pa zašto ste onda s neradnicima i lijenim bitangama na čelu s Milanovićem pregovarali? Ili zašto ste se priklonili Karamarku i onima koji vas poput krokodila žele progutati? Trebate vremena ? Za što ? Da nastavite.

Zato gospodo otiđite u poljski wc, zatvorite vrata da vas nitko ne vidi i zadovoljavajte se bez nas. Potom se pred Biskupom pokajate, a on će vam dati oprost grijeha. Baš me interesira, koliko ćete stolica zatražiti. Jer vas, barem tako ste kazali, fotelje ne interesiraju. Ali čelne stolice po ministarstvima, HNB-u i državnim tvrtkama i agencijama - Da. Zar Vas Gospodine Petrov u ime pokradenog i izvaranog naroda nije stid pred Bogom, kojeg ste toliko puta u životu prizivali?

Piše: Željko Rukavina

Je li Pariz primjer da vrag dolazi po svoje?

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Nikada manje ljudi nije kontroliralo toliko dobara. Ljudskost i moralnost po�?ela se urušavati poput kule od karata onog trena dok je na svjetsku gospodarsku scenu stupio neoliberalni kapitalizam Inauguriran u �?ikaškoj školi nobelovca Miltona Friedman, zagovornika da se sve treba privatizirati jer je država kao gospodar neefikasna. Pri �?emu se svjesno zaboravilo na socijalnu komponentu društva. Njegovu doktrinu su prvo prihvatili u Čileu pod vodstvom generala Augusta Pinocheta.

Po�?ela je privatizacija svega i sva�?ega. Naravno, da je stopa rasta bila zapanjujuća. Čile je postao gospodarsko �?udo, ali pod cijenu da jedan bogati pojedinac stvara vojsku siromaha. Ništa se nije događalo slu�?ajno. Nikola Tesla je kazao da je svagdje prisutan reciprocitet. Istina, kad uzmeš na jednoj strani, onda se klatno okrene na drugu. Kako današnji svijet živi na principu spojenih posuda, ono što se pod krinkom demokracije sijalo u naftom bogatim zemljama, po�?elo se poput plimnog vala prelijevati i na Europski kontinent. Arapskom svijetu je “demokracija” uzela crno zlato i proizvela milijune sirotinje koji su umjesto Kurana dobili kalašnjikove da pou�?avaju druge „vjerskom uvjerenju“. Istovremeno dok se na Kalifat bacaju bombe, Kalifat se prodajom nafte bogatima održava na životu. Koje licemjerje od demokracije i ljudskog morala.

No, da ne tumaram primjerima po drugim zemljama dovoljno se prisjetiti Hrvatske pred zoru prvih demokratskih izbora. Sjećam se jednog razgovora od prije 20 godina s dr. Markom Veselicom, koji mi je rekao da je do tada, društvenog kapitala „prodano“ za oko 50 milijardi dolara, a istovremeno uprihodovano 100 puta manje. Odnosno, jednostavnom matemati�?kom operacijom državno srebro je plaćano u prosjeku jedan posto od stvarne vrijednosti. Zato i nije �?udo da su tajkuni postali ljudi koji su prije privatizacije hodali poderanih cipela. Sjetimo se Česme s 1600 zaposlenih, Sirele, tada najveće tvornice sireva na Balkanu s preko tisuću zaposlenih ljudi. Svi su dobivali redovite plaće kao i brojne druge tvrtke poput Koestlina, Centrala ili Univerzala. No, ljudska pohlepa je i ovdje odigrala svoju prljavu igru. Otpušteno je na tisuće ljudi da bi pojedinci mogli pod okriljem kriminalne privatizacije natrpati kofere s novcima. Ti isti pojedinci �?ija imena ne smijem navoditi, ne iz straha od njih, jer ću svakom od njih u lice kazati što ga ide, već od sudskih tužbi zbog duševnih boli kojima bi me zatrpali po sudovima. Osjetljivi na duševne boli nisu ni okom trepnuli kad su unesrećili tisuće hranitelja obitelji od kojih su mnogi svoje kosti ostavili na ratištima diljem zemlje braneći Hrvatsku, dok su oni osvajali poduzeća. Tko pita te izgubljene generacije za duševne boli. Profit gazi preko svega. No, �?ovjeka najviše pogađa kad mu se u blato baci dostojanstvo. Ako se ubrzo ništa ne promijeni, mi ćemo i dalje na jednoj strani imati sve bogatije pretvorbene vitezove, a na drugoj sve više onih koji će spas tražiti u kantama za smeće. 

Piše: Željko Rukavina

Ipak ima nade?!

Tweet

Piše: Željko Rukavina

To je “obi�?na” visokoobrazovana žena na rukovodećem položaju. Ljudima koji pokucaju na njezina vrata ona ih u širokom luku otvara. Svakoga će saslušati i uputiti ga na najbolji na�?in da riješi svoj problem. Naravno, ako je u nadležnosti službe kojom rukovodi. Tako ju je i moj znanac upoznao. Kaže kako je poteškoće sagledala, kao da su to njezini jadi, a ne nepoznate joj osobe. Nakon sat vremena koliko ga je pozorno slušala, dala mu je smjernice kojim putem da ide. I za divno �?udo njegov je problem ipak riješen, između ostalog zahvaljujući njezinom strpljenju i želji da mu pomogne. Prilikom slu�?ajnog susreta pitala ga je je li riješio problem. Kad joj je dao potvrdan odgovor njezino lice se razvuklo u široki osmijeh, a iz o�?iju joj je bljesnula iskra sreće. Toj su gospođi koja u sebi ima pregršt razumijevanja i empatije zahvalni on i obitelj, prepri�?avao je susret �?ekajući na red kod blagajne u trgovine. Nasmijala se i kazala kako joj je dan u�?inio ljepšim.

-Ostao sam zate�?en. Nisam mogao vjerovati da se njezina sreća veže uz pomaganje nama koji posrnemo na životnom putu. Ponekad se sretnemo dok idemo na posao i uvijek mi mahne rukom na pozdrav. Radostan sam jer Ona na nas gleda kao sebi ravne, i ne smatra nas nekom statisti�?kom brojkom - pun je hvale za našu sugrađanku. Moj sugovornik za sebe tvrdi da je vjernik i redovito ide crkvu, ali da nju za razliku od njezinih kolega nije sreo. Nekima je i po nekoliko puta do sada na Misi pružio ruku “mira”.

-Gospođa mi je svojim ponašanjem pokazala da se ruka pruža kada je ljudima najteže, a ne kad to izgovori svećenik s oltara. Ona mi je postala u jednu ruku uzor kako se treba ponašati prema ljudima - kaže sugovornik. Koji je na sreću upoznao u toj ženi istinskog brata, jer je svojim velikim srcem ulila ono malo radosti sto život može donijeti u ova teška vremena. Vremena kada je �?ovjek �?ovjeku nerijetko vuk. Takva osoba pripada najplemenitijem i malobrojnom društvu. Onom u kojoj strana�?ku iskaznicu zamjenjuje ljubav i briga prema drugima. Da je više takvih heroina, svijet bi bio Rajski vrt, jer ona prepoznaje potrebe drugih i uvažava ih kao da su njezine. Gandi je kazao kada bi se svi tako ponašali, gdje bi sreći bio kraj.

Ponavljam zašto sam iznevjerio obećanje da ću kazati o kojoj se osobi radi. Razlog je naš veliki i poznati Hrvatski jal. Odustao sam od toga u namjeri da ju zaštitim što je svojevrstan paradoks, jer bi joj objava imena bila veći teret nego onima koji se pojavljuju na stanicama Crne kronike. Kod nas je uvriježeno razmišljanje da se sve osim uspjeha može oprostiti. Iako joj nisam naveo ime, ona ne ostaje u anonimnosti. Uvijek će je prepoznati oni kojima je vratila osmijeh na lice, a to je vjerujem i njoj jedina želja i najveća nagrada. Jer je Ona istinski svjedok da ipak ima nade u bolje sutra.

Piše: Željko Rukavina

Svi putovi vode preko MOST-a

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Po svemu sudeći vladari MOST-a su skloniji da propuste Milanovićeve jaha�?e, a da oni koje predvodi Karamarko ostanu još �?etiri godine s druge strane šanca i gledaju kako se most diže i zatvara im ulazak u Banske dvore. Doduše, obojica poduzimaju sve kako bi upravo oni prošli preko MOST-a i licitiraju za prolaz. Da bi udobrovoljili ekipu na MOST-u spremni su i na nešto do sada neviđeno na našoj politi�?koj sceni. I Zoki i Karamrle su zatražili prijam kod psihijatra Petrova i to žuran tako da nisu stigli izvaditi ni uputnicu. Uostalom poslije toga će i na pregled kod profesora Prgometa. Tu su šanse Karamarka da dobije potvrdu daleko manje jer se on do ju�?er prema profesoru odnosio sasvim podcjenjiva�?ki, misleći da nikada neće zakucati na vrata njegove ordinacije. Do sada su obvezne ići na pregled bile �?ista�?ice, koje su ponekad bile lucidnije od onih koji su sjedili u klupama i iza kojih su �?istile nered. Zlobnici tvrde da će ovi iz MOST-a uvesti i test kod logopeda. Živi bili pa vidjeli. No, što je ju�?er izgledalo nemoguće, to je danas postala stvarnost.

Prema nekim dojavama Zoki je bliži dogovoru oko raspodjele stolica u dvorcu na Markovom trgu. On bi mjesto predsjedavajućeg prepustio onima iz MOST-a zato što su mu omogućili da prođe preko mosta i uđe u dvorac. Tamo bi sjedio s desna glavnom ili kako ga mi u narodu zovemo premijeru u stolici ministra vanjskih poslova.

Ako je ova vijest to�?na a dolazi iz redova Karamarkovih bojovnika, onda se šefu HDZ-a crno piše. No, on neće ostati bez posla, ali bi mogao ostati bez mjesta prvog barjaktara HDZ-a. Mnogi u tom društvu upravo vjeruju da je za zastoj na MOST-u upravo on kriv, jer nije ozbiljno shvaćao realnost. Ukoliko se ostvari taj scenarij, ako Banske dvore bude gledao na razglednici Agrama. Karamarko ima dvije varijante. Prva da ode na porođajni i ostane �?uvati novorođeno dijete do njegove navršene gotovo �?etvrte godine. I druga, manje radosna. Da i doktori iz HDZ-a postave istu dijagnozu kao i oni na MOSTU. Tada mu preostaje “magareća” klupa u koju je svojevremeno smjestio gđu. Kosor. Ako klatno prevagne na drugu stranu MOST-a, tamo gdje nervozno šeće Karamarko, onda ta sudbina o�?ekuje Zokija.

No, sve te kombinacije ovise o tome koliko je �?vrst MOST. U njegovu je statiku ugrađeno 19 imena. Mogu li ta imena podnijeti teret kao da su od željeza. Kažu da svaki most vibrira i na taj na�?in se konstrukcija odupire teretu. Iako preko mosta mogu proći svi zastupnici zajedno i on će ih bez problema podnijeti, što će se desiti ako njih 50-tak po�?ne marširati poput vojnika i tako poja�?a vibraciju do urušavanja. Tada slijede novi izbori, osim ako netko kao što je Tito svojevremeno prešao preko srušenog mosta ne pređe na drugu stranu. U to ne vjerujem. Ovakav mi je rasplet posebno drag, jer je najviše pogodio brojne strana�?ke uhljebe, koji poput hijena nastupaju iza strana�?kih vojnika i uska�?u u dobro plaćene sinekure, jer su bili logisti�?ari pobjednicima. Od kvalifikacija imaju strana�?ku iskaznicu i kožu koja im je mekana jer povremeno služe strana�?kim bogovima umjesto klistira kad ovi imaju zatvor.

Uvjeren sam da ovi sa MOSTA ih neće pustiti preko mosta do fotelje. Već će u njima napokon sjediti oni koji znaju i hoće raditi kako bi se zemlja izvela na pravi put. Put prosperiteta. A taj put u ovom trenutku ide preko MOST-a.

Piše: Željko Rukavina

Koga glume naši političari?

Tweet

Piše: Dražen Pavlić

On izvla�?i arhai�?ne argumente i sve djeluje otužno. Predstavlja se kao veliki rodoljub… i o�?ekuje da ga demokratski zakon izbaci na premijerski tron.  Jer je po nepisanom pravilu sad HDZ na redu.
Vidi se da �?ovjek ne vlada materijom, on guta knedle, nema sigurnosti – �?im nije okružen �?lanstvom. Bježi od su�?eljavanja – kao što je bježao od sjednica Sabora…
Nacionalna TV prikazuje kako Karamarko sjeda preko puta Angele Merkel, koja mu daje podršku. Kao nekad Sanaderu! To će glasnogovornici narodnja�?ke stranke iskoristiti medijski, dakako. U nadi da će lakovjerni bira�?ki puk reći: „Vidiš, i najmoćnija mu žena Europe daje podršku, pa što ne bi i Ti?!“

Karamarku se suše usne, on ih liže jezikom. Tremu ima onaj koji se izdaje za nešto što nije! Ma ne boj se Karamarko, Angela zapravo ne zna tko si ti. Pa ni ti sam ne znaš tko si. Bio bi vođa, a nemaš petlje. Zašto je Karamarku neugodno? Jer zna da glumata, izdaje se za nekoga tko nije i nikad ne može postati.

Milanović. Taj je �?ovjek nau�?io sve što mu je ameri�?ki izborni inženjer mr. Alex Brown zadao. Gluma je na prvi pogled kolosalna. Prsa su mu crvena od domoljubnog udaranja, na strana�?kim skupovima oduševljenju nema kraja. Predstavlja se za demokrata, a u stranci je najgori autokrata - koji izbacuje sve koji se s njime ne slažu. Smiješno je i istovremeno žalosno gledati ga kako se izdaje za nešto što nije. Kad je bio on, autenti�?an, prirodan, isklju�?io je Aleksandru Kolarić, Linića..., a okružio se partijskim poltronima �?iju podršku kupuje foteljama.

Četiri je godine uništavao sve oko sebe, davao katastrofalne izjave gdje je kod stigao… Međutim, došli su izbori i rekli su mu što to�?no da govori. Na njihovu žalost, svako malo premijer ispada iz zadanog klišeja.  Izbornim se inženjerima od njega diže kosa na glavi.

Imamo li politi�?ara koji ne glumi, koji je vjerodostojan? Imamo! To je Mirela Holy. Zato je smislila geslo, kriterij za svoje ljude: „Mi smo ljudi koji govore ono što misle, i rade ono što govore. Za nas je vjerodostojnost najvažnija odlika politi�?ara.“
Čak je i novinar Kuljiš neki dan u negativnom �?lanku o njoj priznao - da ima odliku koja je prava rijetkost među hrvatskim politi�?arima: ki�?mu, ili nepokolebljivost u borbi za svoja uvjerenja!
Koga da izaberemo, da nas predstavlja naredne �?etiri godine? Karamarka, Milanovića - nekoga tko ni sebe ne zna ili ne smije predstavljati? Ili karakterne ljude koji su nekompromitirani, pošteni, �?iji je profesionalan uspjeh neovisan o politici?
Zašto glasujemo za ORAH?

„Zato što nismo pohlepni za foteljama i uhljebljenjem, što smo i dokazali. Nismo prihvatili ‘nemoralnu’ ponudu koja bi nam osigurala osam ‘sigurnih’ mandata u Saboru, a Mirela Holy je jedina politi�?arka u Hrvatskoj koja se odrekla odli�?no plaćenog petogodišnjeg mandata u EU parlamentu.“
(Iz izbornog programa ORAH-a)

Piše: Dražen Pavlić

Što građani misle?!

Tweet

Piše: Dražen Pavlić

Ako ipak začeprkamo ispod površine političkih parola, naići ćemo na poražavajuće stanje stvari: raspoloženje građana rađa se, naime, iz nekih nejasnih, friziranih i zapravo neracionalnih temelja. Tako je po relevantnim statistikama (Eurobarometar, razne ankete itd.) krajem 2007. najveći broj građana smatrao da je stanje ekonomije vrlo dobro (dakle u vrijeme Sanadera, u vrijeme gospodarskog poleta - temeljenog na novom zaduživanju - odnosno uoči recesije). Narednih se godina stanje svijesti promijenilo, te je najmanje ispitanika ekonomsko stanje kao pozitivno ocijenilo godine 2011. (u vrijeme vlade Jadranke Kosor). Istovremeno je drastično porastao broj onih koji su smatrali da je stanje ekonomije izrazito loše (čak 67% ispitanika). Stanje se počelo mijenjati nabolje tek u zadnjoj godini Milanovićeve vlade, po mišljenju gospođe Vizek: zahvaljujući izlasku iz recesije, odnosno buđenju Milanovićeve vlade iz zimskog sna – uzrokovanog jedino primicanjem izbora. Trebalo je narodu opet zamazati oči. Počelo se baratati s navodno pozitivnim brojkama, koje su dobivene na razne načine. Npr. Iz evidencija Zavoda za zapošljavanje brisane su čete nezaposlenih – jer ne udovoljavaju postroženim kriterijima evidentiranja… Partijski izborni inženjer javnog mnijenja Branko Grčić dobio je zadaću da prikaže stanje bolje – nego što jest. Hrvatska iz godine u godinu sve više zaostaje za usporedivim zemljama istočne Europe i to u svim ekonomskim i fiskalnim pokazateljima. Ipak, iznosi gdja Vizek, građani vlastitu financijsku situaciju doživljavaju relativno stabilnom. Godine 2007. čak 50% ispitanika izjavilo da je vrlo zadovoljno vlastitom financijskom situacijom, (2009. i dalje 52%).

Dakle, unatoč dugotrajnoj recesiji, percepcija građana o ekonomskoj situaciji i vlastitoj financijskoj stabilnosti nije se bitno pogoršala. Razlog tome analitičarka vidi u fenomenu dominacije javnoga sektora, koji zapošljava veliki broj ljudi i osigurava im stabilne plaće i materijalna prava. U cijelom tom kaosu �?imbenika koji formiraju javno mnijenje, Milanovćeva je vlada od po�?etka godine vratila dio izgubljenog povjerenja bira�?a. Tome su sigurno pridonijele i populisti�?ke mjere sa švicarcima, oprostom dugova i sli�?ne. A naš narod sve to „kupuje“, kao u stara dobra Sanaderova vremena. Žalosno je sad, što poštene politi�?ke stranke - kao ORAH kojem i sam pripadam – govore istinu, a javnost to ne doživljava i ne nagrađuje. Ne samo zato što nas državna TV po nalogu vladajućih zaobilazi i ne objavljuje izvješća s naših skupova, već dijelom i zato što narodu ne odgovaraju bolne istine. Npr. najava reforme javne uprave sigurno uklju�?uje gubitak dijela radnih mjesta, unato�? najavljenim našim mjerama i politikama kojima će administraciju preusmjeriti i zaposliti da uistinu postane servis građana i poduzeća. Umjesto da, poput službenika i namještenika općine Metković, pristanu na bolne rezove, smanjenje plaća, na godinu-dvije, dok se ne popravi situacija...i tako zajedno sa svojim poštenim vodstvom proizvedu trajno zdraviju i bolju perspektivu - građani podržavaju one koji im kratkoro�?no jam�?e kakvu-takvu sigurnost. Sjećam se tajnice u jednoj državnoj službi, koja je pored svog po�?ela obavljati i posao kolegice na bolovanju.
Na njezino zaprepaštenje upozorili su je da se ne igra s time tj. da prestane. Što, zar bi trebalo pokazati da bolesna kolegica uopće nije potrebna? A nju je uhljebio gospodin X.

Dragi građani, želite li da se i dalje zavaravamo, želite li pod svaku cijenu kupiti mir u kući te od svoje djece i unu�?adi ukrasti još više novca i standarda, želite li da postanemo slijepo crijevo Europe… - samo naprijed.

Odaberite one koji vam obećavaju na prazno!

Želite li, NAPROTIV, odgovorne politi�?are, koji vas neće zavaravati, odaberite
ORAH!!!

Piše: Dražen Pavlić

Počela je predizborna groznica koja se osjeća na svim razinama

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Sjetite se koliko ste trenutaka, pa i sati, proveli ne znajući kud bi sami sa sobom?! O vremenu su govorili mnogi. Od Antičkog doba pa do dolaska, po mnogima najvećeg uma, Alberta Einsteina. Stoga bi se o vremenu trebalo razmišljati kao o bitnom čimbeniku u životu. Nitko nema pravo štetno utjecati na naše zdravlje.

Uostalom, taj je dio i sankcioniran. Što je s vremenom? Imali ga u ovoj državi u izobilju? Ponašamo li se rastrošno sa svojim vremenom, osobito u odnosu na ljude i pojave koji ni u kom slučaju ne zaslužuju naše vrijeme? Znamo li uopće cijeniti vrijeme koje nam je dano, ako tako olako dopuštamo da nam ga uzme, protiv naše volje, ali i bez našeg otpora, nešto ili netko s kim ne želimo dijeliti svoje vrijeme, ali se jednostavno drsko i bez pitanja nametnuo.

Odgovor na to pitanje dajte sami, posebice gledano u kontekstu nadolazećih izbora. Počela je predizborna groznica koja se osjeća na svim razinama. Jedno od pitanja je kome dati glas. Na to odgovor ne znam ni sam, jer birati između sadašnje vlasti koja je za nijansu bolja od prethodne i prethodne koja pretendira na Banske dvore, je gotovo isto, otprilike kao dati pacijentu mogućnost da izabere između raka i leukemije. Treća varijanta je isto nezrela, jer je toliko razjedinjena da je pitanje koliko će oni osvojiti mandata. Da su se udružili onda bi se nešto moglo i očekivati. Ovako, kao kockari-amateri, svaki je sjeo s malo žetona pokraj ruleta, i misli da može pobijediti pokraj bogatuna. Tu je sve jasno i samo nam Svevišnji može pomoći. No, mene još više zabrinjavaju oni stranački uhljebi koji se, ukoliko Milanovića zamjeni Karamarko, vide u sedlu. Neki su već poslali predbilježbe za novi namještaj u urede u koje bi trebali sjesti. U redu, ako one koje je uhljebila Kukuriku koalicija zamjene oni iz nove vlasti, a istih su mentalnih sklopova. Odnosno brzi su ko ljenivci, a posao im se sastoji od provođenja smjernica iz glavnih stranačkih ureda. No, što je s onima koji nisu ni u jednoj interesnoj skupini već su došli (uglavnom slučajno) jer su vrijedni, pošteni i imaju pregršt znanja koja su pokazali u tih par godina? Dokazali su svojim primjerima da se može. Oni će biti prvi na odstrelu, jer se i lijevima i desnima fućka za njihov doprinos. Bez obzira što su na radno mjesto često dolazili prije svih, a odlazili zadnji, jer im je tako posao nalagao. Uz to spadaju među obrazovanije i govore strane jezike. Govore, a ne mucaju. Oni će morati otići jer će na njihova mjesta zasjesti stranački komesari koji će umjesto na poslu, svakodnevno provesti po nekoliko sati u centrali na instrukcijama. Uostalom posao nije zec.

Političari su svojim kadroviranjem u zadnjih 25 godina napravili više štete nego svi kradljivci zajedno. Ukradeno se, bar teoretski, može vratiti, ali vrijeme ne. Najviše ga troše krivi ljudi na krivim mjestima i nije ih briga što troše naše vrijeme, zapravo, o tome niti ne razmišljaju, jer dali smo im svoj glas, zar ne? Za nekoga će čitanje ovih redaka biti gubitak vremena, ali on je u mogućnosti odmah to prekinuti i vrijeme utrošiti po svom nahođenju. Mene ne treba trpjeti ni sekundu, jer ja raspolažem samo svojim, ne i vašim vremenom. Dakle, svatko ima mogućnost izbora, a taj izbor svakako mora počivati na slobodnoj volji pojedinca - bar bi to trebalo biti tako kao minimum garancije da svoje vrijeme trošimo živeći u demokraciji.

Kako god, izbori su tu, još samo malo i 8.studeni će biti taj sadašnji trenutak. Dok stranački foteljaši bruse nokte i već razgledavaju mamuze koje idu uz boju sedla, ja eto trošim svoje vrijeme glasno razmišljajući kome ćemo dozvoliti da sljedeće četiri godine troši naše vrijeme. Nadam se samo da za uzvrat nećemo dobiti tek krpu kojom ćemo mimo svoje volje glancati nečije mamuze do visokog sjaja i onako usput, shvatiti da baš i nisu u boji sedla.

Piše: Željko Rukavina

NIŠTA NAS NE MOŽE IZNENADITI

Tweet

Piše: Željko Rukavina

Da stvar bude jasnija, gospođa sutkinja je od države dobila i stan u Bjelovaru na korištenje. To je doista dno dna. Ako je to u stanju učiniti osoba koja bi trebala biti u grupi moralne vertikale, kud onda plovi ova hrvatska „kifla“.

Postavlja se pitanje svih sudskih odluka koje je izradila ova, nekada prva, osoba Prekršajnog suda. Zbog njezinog upitnog ponašanja svi oni, kojima je ona potpisala presude, imaju moralno pravo njezine odluke smatrati papirom s kojim bi da je mekši trebali obrisati stražnjicu. Takvim osobama bi, bez obzira na konačni slijed, trebalo zabraniti ulazak u pravosudne institucije, osim ako ne dolaze na optuženičku klupu ili onu za svjedoke.

Da je uzrok velikih problema u ovoj državi upravo pravosuđe, znaju i ptice na grani. Sjetimo se samo sutkinje koja je pola otoka Brača prepisala na njoj „drage“ osobe. I tu se i dalje sve vrti u krug, umjesto da se na najdrastičniji način postupa s vinovnicima takvih odluka.

Još je uvijek u sjećanju obrazloženje skandalozne presude mladiću koji je zgazio dvije djevojke na pragu života. Mladić koji je na pješačkom prijelazu pokupio Makaranke je osuđen na kaznu ispod svakog zakonskog minimuma, jer dolazi iz „društveno prihvatljive obitelji“.

I Čobanković, koji je potpisao štetan ugovor po državu težak gotovo 30 milijuna kuna je također iz društveno prihvatljive obitelji, umjesto da ga se okuje lancima i da mu se zaplijeni sva imovina na ime naknade štete, njega se kažnjava radom za opće dobro. Sramota hrvatske države jer tko će išta investirati u zemlju u kojoj se teški prekršitelji zakona tretiraju blaže nego pijanac, koji piša uz banderu.

Šta je sa svima ostalim? Poput poznanice koja je u jedno zagrebačko raskrižje, ušla na žuto i kad je izlazila bilo je debelo upaljeno crveno svjetlo. Ali, ona nije iz društveno prihvatljive obitelji, makar je bila najbolja studentica, dobitnica Rektorove nagrade i s nepunih 25 godina upisala doktorat i radi na fakultetu. Po našim kriterijima ona je kriminalka kojoj je policajac odmah oderao kaznu od 3000 kuna i „oteo“ vozačku.

I onda se postavlja pitanje zašto mladi i obrazovani napuštaju ovu zemlju. Pa, zato što nisu iz „društveno prihvatljive obitelji“. Poput Bandića, koji vozi pijan, a kažnjava se policajac koji je to utvrdio. Ili Mamića, koji j… mater svima kome stigne. Zato Bandići, Sanaderi, Primorci, Čobankovići i suci poput Bračanke i „naše pravosudne princeze“ ne napuštaju ovo društvo jer ga kroje po svojim mjerama, ali nažalost od našeg sukna, koje ih ništa ne košta.

Osobno bi najsretniji bio kada bi kompletna garnitura koja će se uskoro prijaviti na Parlamentarne izbore, sjela u vlak s puno vagona i otišla „trbuhom za kruhom“, te probala maglu prodati s one strane sunčanih Alpa. Vjerujem da bi komisija pred koju bi izašli, nakon njihovih priča što će za mandata napraviti, završila u ludnici. No, ovako ćemo mi završiti u bijedi, a oni osigurati svoja pokoljenja. Čak je i Ostap Bender imao više moralnih prepreka na putu ka svojem milijunu od naših političara, pretvorbenih vitezova….. Tolstoj je rekao da se zadovoljstva bogataša stvaraju suzama siromaha.

Piše: Željko Rukavina

Prijatelji mog djeteta

Tweet

Piše: Marija Horvat

Kako se trebamo ponašati u takvim situacijama?? Kao svaka dobra (naivna) mama, koja bi učinila sve za svoje malo, nemoćno djetešce, pokušat ćemo mu ugoditi na sve načine ne znajući da to nije dobro niti za dijete niti za nas same, ali kada nas onako pogleda svojim sitnim okicama… Kod ovakvih situacija svima nam je jasno da trebamo imati neke granice, da se odgoj treba svesti na neku razinu ravnoteže, odnosno ne trebamo djelovati premisivno, a još manje agresivno.

Vratimo se na početak i razmislimo kako se odrasli odnose prema našem djetetu? Prijatelji, poznanici, pa čak i nepoznate osobe. Česta je situacija kada se umjesto djetetu obraćaju roditeljima. Ponekad je to zbog toga što misle da djeca ne znaju sama odlučiti, da se srame pa čak i da narušavaju roditeljski autoritet. Razmišljajući o tome zašto jednostavno ne pitaju dijete, nego traže roditelja kao posrednika, došla sam do zaključka koliko je zapravo ta „loša“ komunikacija raširena ili bolje rečeno ukorijenjena u naše društvo.

Zamislite sebe pokraj slijepe osobe. Kako ćete reagirati kada slijepu osobu trebate uputiti negdje ili joj nešto dodati? Također, kako ćete se ponašati u komunikaciji s nagluhom osobom? Možda je najbolji primjer odnos prema starijim osobama za koje se često smatra da ne razumiju većinu današnjih odnosa, za koje se smatra da su načelno u tradiciji.

Zašto ljudi viču kada razgovaraju s nagluhom osobom? Vjerojatno misle da ih ne čuje pa trebaju biti glasniji. Zar ne bi bilo bolje da osiguramo da nas nagluha osoba gleda, da smanjimo moguću pozadinsku buku (npr. kako možemo očekivati da će nas čuti ako je u pozadini prisutan zvuk TV-a ?), da budemo okrenuti prema toj osobi kako bi nedostatak sluha mogla nadoknaditi vizualnim podražajima.

Zašto smatramo da o nekim stvarima ne treba razgovarati sa starijim osobama, da to nije za njih, da one to ne mogu razumjeti? Po mom iskustvu, starije osobe su spremnije za komunikaciju, daju dobre savjete, spremne su učiti. Na kraju, starije osobe su izvor raznih iskustava, usudila bih se reći dragocjenog iskustva.

Smatramo li da ne postoji cjeloživotni razvoj?

Na kraju sam došla do zaključka da nije problem to što se odrasli ne obraćaju izravno djeci, već je problem u komunikaciji općenito. Ljudi smatraju da su druge skupine nesposobne za komunikaciju. Ne uvažavamo se dovoljno, ne priznajemo im pravo na njihov način komuniciranja, nismo spremni prilagoditi svoj način komunikacije drugima. To vrijedi za sve, za odnos prema djeci, starijima, slijepima, gluhima, nijemima… sve su to naša djeca. Zamislite da je riječ o vašem djeteu, kako biste htjeli da se drugi odnose prema njemu kada bi bio gluh, kada bi bio star i nemoćan. Biste li htjeli da netko urliče iz petnih žila ispred njega tvrdeći da se to tako treba jer ga ne čuje? Biste li htjeli da se, kada dođe u treću dob, kominikacija s njim svede na nekoliko rečenica ili biste htjeli da se uvažava njegovo mišljenje, da se poštuju njegove želje, da se osjeća vrijednim i poželjnim, a ne kao smetnja mlađim generacijama.

Mislim da je prijatelj mog djeteta onaj koji ga poštuje kao osobu, sa svim njegovim vrlinama i manama, prednostima i poteškoćama. To je svatko tko ga sluša kada govori, koji ga nastoji razumjeti, koji će ponoviti što je rekao kada ga ne čuje, koji će pitati dva puta da se uvjeri da je to ono što on treba, koji neće dva puta razmisliti kada mu zatreba pomoć. I zbog toga, on je i moj prijatelj.

Braniteljska zadruga EKO PLETER predstavila studiju za izgradnju energane

Tweet

Piše: Ekolog

Predstavnik s područja naše županije bio je Nenad Šantalab, predsjednik UHRV BBŽ.

Braniteljska zadruga EKO PLETER predstavila je studiju za izgradnju energane koja bi za proizvodnju električne energije, toplinske energije i energije za hlađenje koristila bio masu s područja Bujštine. Partneri ovog zanimljivog projekta su Grad Umag te tvrtke koje imaju svoj interes u izgradnji ovakvog za okoliš prihvatljivog projekta, a to su poduzeća Transtec d.o.o., Montmontaža-Plinovodovod d.o.o., Dalekovod-projekt d.o.o. i Dvokut ecro d.o.o. Skup je otvorio gradonačelnik Grada Umaga Vili Bassanese, a nakon njega je predstavnik Eko-pletera Zvonko Sesar u vrlo konstruktivnom izlaganju obrazložio osnovne ideje projekta.

Tako se čulo da Eko-pleter želi pridonijeti boljitku RH, prosperitetu braniteljske populacije i njihova zadrugarstva, ali i boljitku kompletne zajednice kojoj je ovaj projekt namijenjen. Predstavnici zainteresiranih partnera Ivan Majstorović, Zdenko Lalić, Marko Guberina i Kamenko Josipović sa svojim suradnicima obrazložili su pojedinosti tehničke i tehnološke strane projekta. Zakonske pretpostavke za izgradnju ovakvog postrojenja su utemeljenje kroz zakonske i podzakonske akte koje su doneseni, dok je korist od sakupljanja i korištenja bio mase za proizvodnju energije utemeljena na trajnosti i obnovljivosti bio mase.

Od parne turbine koja bi služila za pretvaranje bio mase u energiju očekuje se da sudjeluje u povećanju ukupne proizvedene električne energije iz bio izvora koju Hrvatska treba povećati sa sadašnjih skromnih 4,6 MW na 140 MW do 2020.godine te na 420 MW do 2030.godine. Korištenjem drvne mase i ostalih izvora bio mase u proizvodnji električne energije pridonosi se održivom razvoju, smanjenju emisije stakleničkih plinova, povećanju opće svijesti o potrebi zaštite okoliša, stvaranju novih radnih mjesta i energetskoj sigurnosti lokalne zajednice.

Na kraju skupa čulo se pitanje o otpadu koji stvara ovakvo postrojenje, a odgovor je dao Ivan Majstorović iz Transteca, koji je rekao da bio masa sama po sebi ne sadrži štetne tvari za okoliš pa se izgaranjem, koje je strogo kontrolirano, dobivaju minimalne količine pepela koji je pogodan za korištenje u cementarama, proizvodnji betona, ali i za poravnavanje odlagališta otpada. Količina štetnog otpada koje ovakvo postrojenje proizvede ovisi o sastavu bio mase, a onaj dio koji bi se eventualno stvorio i bio bi neprihvatljiv za okoliš u suradnji sa Austrijskim kompanijama izvozio bi se u Austiju, koja ima specijaliziranu tehnologiju za zbrinjavanje štetnog otpada.

Na kraju prezentacije u ime Grada Umaga i građana Umaga i okolice izlagačima se zahvalio dogradonačelnik Veljko Ivančić koji je izrazio želju za što skorijom realizacijom ove ideje.

(pripremio: Nenad Šantalab, predsjednik UHRV BBŽ)

Auto na vodu - zabluda ili činjenica

Tweet

Piše: Paraskop

Naš sugrađan gosp. Radanec konstruirao je takozvani HHO generator koji postupkom elektrolize vode proizvodi smjesu vodika i kisika. Kada se mala količina ove smjese dovede u cilindar benzinskog ili dizel motora dolazi do boljeg izgaranja postojećeg goriva (benzina ili dizela). Na taj način, moguće je ostvariti određene uštede, jer je za istu snagu potrebna manja količina goriva.

Međutim, auto i dalje troši svoje uobičajeno gorivo, ali puno efikasnije, uz neznatno zagađivanje okoliša i produženu trajnost motora. Može li se raći da je to auto na vodu?
Ne. To je samo jedna od bezbrojnih konstrukcija elektolizera koja se takmiči za svoj prostor pod suncem. U Hrvatskoj ih ima na desetke. Postoje i bolje i lošije konstrukcije od ove, ali sve su to poboljšivaći (boosteri) izgaranja postojećeg goriva. To ne umanjuje njihovu vrijednost, ali doista se ne može reći da je time izumljen auto na vodu, pogotovo ako znamo da je tako nešto uspjelo drugim izumiteljima u svijetu.

Jedan od njih je amerikanac Stanley Meyer, a drugi je filipinac Danijel Dingel koji tvrdi da se već tridesetak godina vozi automobilom koji za svoj pogon koristi isključivo vodu. Na YouTube možete pronaći snimke njihovih vozila i njihova svjedočenja.

Obojica tvrde da su snagom iz akumulatora uspjeli proizvesti dovoljne količina vodika potrebnog za pokretanje automobila. Postupak proizvodnje sličan je elektrolizi, ali NIJE elektroliza vode, jer se njome ne može dobiti veća energija izgaranjem vodika, nego što je utrošena energija za proizvodnju istog vodika.

Riječ je o razbijanju vode rezonancijom pomoću pulzirajuće električne energije. Ovim postupkom moguće je proizvesti desetak puta veću količinu plina nego elektrolizom. Izgleda da se dodatna energija uzima iz nultog polja koje je, praktično, neograničeni izvor energije.

Danijel Dingel čuva svoj izum i nikome nije objavio detalje očekujući osobnu zaradu i prosperitet za Filipine. Meyersa su, nažalost, ubili, ali je ostavio veliki broj patenata i skica na osnovu kojih su Dave Lowton iz Walesa, Scott Cramton iz SAD-a i Ravi Raj iz Indije, manje više neovisno, napravili replike njegovih cijevnih rezonatora. Treba spomenuti i amerikanca Bob Boysa koji je konstruirao pločasti generator i spojio ga na pulzirajući izvor napajanja. Svi su dobili desetak puta veću proizvodnju od one koja je moguća elektrolizom.

Istraživanja se nastavljaju i samo je pitanje dana kada će se pojaviti efikasni automobili koji za svoj pogon koriste samo vodu i ništa više. Osobno smatram da je već danas moguće prilagoditi postojeće automobile da voze isključivo na vodu. Tehnologija je dostupna, a princip rada je poznat. Treba samo malo sredstava i vremena da se san mnogih vozača napokon ostvari.

1. listopad - Svjetski dan vegetarijanstva

Tweet

Piše: Ekolog

Opće poznata je činjenica da su klaonice i farme jedni od najvećih zagađivača, a ujedno su i generatori gladi u svijetu. Odavno je to veliki biznis od kojega dobro žive svi koji su u tom lancu, no ne i 50 milijardi jadnih životinja koje tijekom godine izgube život. Promislite samo koliko bi se ljudi moglo nahraniti hranom kojom hrane životinje, koje potom ubijaju i jedu, kao što je pšenica, kukuruz, soja, repa itd. Za proizvodnju jednoga kilograma mesa potrebno je 323 m² površine zasađene nekom od kultura, sedam do šesnaest kilograma hrane te 15500 litara vode. U Europskoj uniji se na hranu za životinje koristi 45% proizvedene pšenice. Mogli bismo izvoziti hranu na druge planete Sunčeva sustava kada bi tamo bilo živih bića, a o gladi u svijetu ne bi bilo niti govora, a sada svake četiri sekunde netko u svijetu umre od gladi, a svake godine 15 milijuna djece.

Neki od poznatih vegetarijanaca ili vegana i njihove izreke

Albert Einstein: „Živim bez masti, bez mesa, bez ribe, ali osjećam se odlično. Smatram da čovjek nije rođen da bude mesojed. Uz etičke i moralne dobrobiti, smatram da vegetarijanski način života čak i svojim čistim fizičkim posljedicama utječe na temperament pojedinca, što se odražava kao dobro na cjelokupno čovječanstvo.“

BB King: „Ja sam vegetarijanac. Nemam nikakvih ozbiljnih problema u životu.“

Brigitte Bardot: „Vegetarijanstvo je inicijativa odgovornih. Odbacivanje mesne prehrane je nabolji način protesta protiv nehumanosti i okrutnosti na farmama, protiv nehumana transporta te ubijanja milijardi životinja, koje se pojedu svake godine.“

Charles Darwin: „Gradivni oblici, funkcije organa te običaji ukazuju na to da je normalna hrana čovjeka vegetarijanska… Ljubav prema svim živim bićima je karakteristika najplemenitija čovjeka.“

Daryl Hannah: „Imala sam 11 godina. Putovala sam s obitelji i na parkingu vidjela kamion koji je prevozio telad. Prišla sam im i pomilovala jedno tele koje me počelo ljubiti. Približio se vozač kamiona pa sam ga pitala ‘Oprostite, kako se zove ovo tele?’ On je samo odgovorio ‘Junetina, ujutro u sedam.’ Tada sam odlučila prestati jesti meso.“

Edwin Moses: Niti jedan sportaš u povijesti nije bio toliko dominantan u svojoj disciplini kao Edwin Moses na 400 m s preponama. Olimpijski pobjednik je osam godina bio nepobjediv, a prilikom dodjele nagrade „Sportaš godine“ od prestižnoga časopisa Sports Illustrated 1984. godine, napisali su, „Niti jedan sportaš u bilo kojem sportu nije toliko cijenjen kod svojih kolega kao Edwin Moses.“

Franz Kafka: “Nema sumnje da ćete jesti bolje i s više uživanja, osjećat ćete se slobodniji i jači, spavat ćete bolje i ustajati svježi. Želim vam da probate to.“ (pismo upućeno prijateljici Grete Bloch kojim joj preporučuje vegetarijansku dijetu)

Mohandas Gandhi: „…Nadam se da će u budućnosti doći vrijeme kada će velike razlike između mesojedne Engleske i vegejedne Indije nestati… Nadam se da ćemo težiti jedinstvu običaja, ali i jedinstvu srca.“

George Harrison: „…Leća je jedna od najjeftinijih stvari, a daje puno proteina. Ljudi se muče kada se hrane mesnim odrescima, koji ih ubijaju rakom i srčanim udarom. Također su i skupi. Lećom možete nahraniti tisuće ljudi za malo novaca. Ima li to smisla?“

Obnovljivi izvori energije

Tweet

Piše: Ekolog

Dva najčešća oblika energije koje koristimo su toplinska i električna energija. Toplina je energija kretanja čestica u bilo kojoj tvari. Što je brže kretanje čestica, to je toplija tvar. Struja je energija elektrona koji se kreću duž vodiča poput bakrene električne žice.

Većina strojeva oko nas koristiti toplinu ili električnu energiju za rad. Dobar primjer je električno sušilo za odjeću. Ono koristi električni motor koji okreće bubanj, a koji unutra okreće odjeću. Isti motor okreće ventilator koji puše zrak kroz odjeću kako se prevrće. Konačno, grijač stvara velike količine topline, koja se koristi za brže sušenje odjeće.

Uz toplinsku i električnu energiju, koristimo mnoge druge oblike energije svakoga dana. Popis na kraju članka sažeto prikazuje neke od najčešćih oblika energije te kako se stvaraju i gdje se često koriste.

Energija se lako pretvaraju iz jednog oblika u drugi. Budući da je energija često proizvedena na određenoj udaljenosti od svoje krajnje uporabe, također ju je potrebno prenijeti od izvora do lokacije gdje je potrebna. To se radi pomoću žice u slučaju električne energije ili cjevovoda ili spremnika kamiona u slučaju nafte ili prirodnog plina. Ne mogu se svi oblici energije lako pohraniti ili transportirati. Na primjer, svjetlo je moguće pohraniti izravno i to tako da se pretvara u neki drugi oblik, kao što je kemijska energija.

Neobnovljivi izvori energije

Velik dio naše energije dolazi iz ugljena, nafte, prirodnog plina ili radioaktivnih elemenata. Oni se smatraju neobnovljivim izvorima, jer, kada budu iscrpljeni iz zemlje i iskorišteni, ne mogu se odmah zamijeniti. U stvari, svjetskim zalihama prirodnog plina, nafte i ugljena potrebni su milijuni godina da se formiraju. Urana, koji se koristi za nuklearnu energiju, ima u ograničenim količinama. Ljudi će imati koristi od tih izvora još najviše 200 godina. Nakon što su potrošeni, neobnovljivi izvori energije ne mogu ponovo nastati u ljudskom vremenu računanja.

Obnovljivi izvori energije

Obnovljivi izvori energije se s druge strane brzo zamjenjuju, a obično su neprekidno dostupni. Obnovljivi izvori energije dolaze iz prirodnog toka sunčeve svjetlosti, vjetra, vode ili oko Zemlje. Uz pomoć posebnih kolektora, možemo uhvatiti neke od tih energija i upotrijebiti ih za korištenje u našim domovima i poslovnim objektima. Dok god postoji sunčeva svjetlost, voda i vjetar, dok god drveće i druge biljke rastu, imat ćemo opskrbu energijom.

Vrste obnovljivih izvora energije

Sunčeva energija

U više milijardi godina Sunce je ispustilo ogromne količine energije u više oblika, uključujući svjetlost, toplinu, radio valove pa čak i x-zrake. Zemlja u orbiti oko Sunca koristi vrlo mali dio sunčeve goleme energije. Na Zemlji je izravna sunčeva svjetlost dostupna od izlaska do zalaska Sunca. Solarni kolektori i moduli osmišljeni su za hvatanje neke od sunčevih energija koje pretvaraju od zračenja u iskoristive oblike poput topline ili električne energije. U stvari, Sunce je izvrstan izvor topline i električne energije, dva najvažnija oblika energije koju trošimo. Sunčeva energija je sve popularnija i koristi se za razne potrebe, kao što su telekomunikacijski tornjevi, za poljoprivredu (navodnjavanje i pašnjaci), u tropskim zemljama koje nisu priključene na električnu mrežu, za grijanje bazena te na mnoge druge načine diljem svijeta.

Energija vjetra

Energija vjetra je zapravo samo još jedan oblik sunčeve energije. Sunčeva svjetlost pada na oceane i kontinente te uzrokuje pokretanje toploga zraka, što stvara vjetrove. Vjetar se koristi tisućama godina u ljudskom društvu, od prvih brodova, a kasnije, kako bi se crpila voda i mljelo žito putem vjetrenjača. U novije vrijeme vjetar se upotrebljava kao čist, siguran izvor električne energije.

Energija biomase

Pojam "biomasa" odnosi na svaki oblik biljnog ili životinjskog tkiva. U energetskoj industriji, biomasa se odnosi na drvo, slamu, biološki otpad proizvoda, kao što su gnojivo i drugi prirodni materijali, koje sadrže pohranjene energije. Energija pohranjena u biomasi može biti korištena izravno ili hranjena mikroorganizmima koji stvaraju oblik prirodnog plina. Energija iz biomase i dalje se koristi širom svijeta za sve, od kuhanja i zagrijavanja, za proizvodnju električne energije itd.

Kretanje vode

Ljudi su koristili snagu vode za opskrbu energijom gotovo kao i vjetar. Arheolozi su otkrili opise vodenih kotača za mljevenje žita koji datiraju iz vremena prije više od 3.000 godina. Danas se energija pada vode uglavnom koristi za pogon električnih generatora u hidrocentralama. Snijeg i kiša uvijek iznova mogu ispuniti potoke i rijeke te tako kretanje vode može biti obnovljivi izvor energije.

Hidroelektrane ne proizvode značajne emisije stakleničkih plinova, ali imaju drugi veći ili manji utjecaj na okoliš. Akumulacije često uništavaju ogromna područja visoko produktivnih šumskih staništa i divljači. Brane i oštećenja slatkovodnih ekosustava blokiraju promet riba i drugih organizama. Onečišćenje je problem u mnogim ležišta. Iako se veliki hidro-projekti smatraju izvorom obnovljive energije, oni ne mogu biti održivi na duži rok, zbog njihovog utjecaja na okoliš.

Oblik energije	Što je to?	Kako se stvara?	Gdje i kako se koristi?
Vrućina	Energija kretanja čestica (atoma i molekula) od tekuće, plinovite ili čvrste tvari	• spaljivanjem goriva kao što su nafta, prirodni plin, benzin ili dizel • od sunčevog zračenja koje dolazi od sunca, koje grije zrak, vodu, i tlo • od nuklearne energije • iz Zemljine jezgre, koja može pružiti korisnu toplinu iz podzemnih izvora (npr., vruća vrela) • od struje koja prolazi kroz grijač	• grijanje zraka i vode u kućama i uredima • topljenja i oblikovanja materijala kao što su metal i plastika • kuhanje • prijevoz (npr. izgaranjem)
Svjetlo	Energija zračenja, u obliku fotona	• na suncu • uporabom fluorescentnih i običnih žarulja • od svjetlosnih dioda • od lasera • spaljivanjem goriva kao što su drvo (biomasa) i prirodni plin	• osvjetljavanje radne i životne prostore • laserska operacija • komunikacije i oglašavanje, kao što su osvijetljeni znakovi • prijenos podataka, npr. putem optičkih mreža
Elektricitet	Energija elektrona giba se kroz vodič	• iz fotonaponskih panela • iz alternatora ili dinamo-generatora • iz baterija • iz ćelija koje koriste vodik kao gorivo • od trenja (statički elektricitet)	• okretanje motora • generiranje topline • pokretanje računala • komunikacijski sustavi i prijenos podataka
Radio valovi	Elektro-magnetska energija	• iz radio-odašiljača • iz mikrovalnih emitera	• kuhanje u mikrovalnim pećnicama • glasovna komunikacija (radio, TV, mobiteli) • radarska navigacija
Mehanički	Snaga pokretnih objekata	• iz pada vode u hidroelektranama • od motora • od opruga i elastičnih traka	• automobili, zrakoplovi, drugi oblici prijevoza • više kućanskih aparata i alata • proizvodnja električne energije
Zvuk	Vibracije prolaze kroz plinovite, tekuće ili krute tvari (kao što su zrak, voda i tla)	• pomoću zvučnika • iz vibrirajućih površina	• glazbeni instrumenti • sonarna navigacija • komunikacija

Noćni život mladih u Bjelovaru

Tweet

Piše: Sandra

S druge strane društvo starijih svojim roditeljima vraćaju automobile u mini obliku ili vraćaju sebe u neprepoznatljivom obliku. Previše alkohola, a premalo zabave koje se ne sjećaju. Ovisno o godištu kreće se od poznatih bjelovarskih klubova Sedmice, Kaktusa, Iva, Havane, Carice, Zume, Living Room-a, Cappucina, Maria, uglavnom večernja turneja kod nekih počinje i završava u jednom kafiću, no najčešće je tu primjenjivana sportska disciplina brzog hodanja od jednoga do drugoga u traženju različitih poroka.