Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

Je li Pariz primjer da vrag dolazi po svoje?

Nikada manje ljudi nije kontroliralo toliko dobara. Ljudskost i moralnost po�?ela se urušavati poput kule od karata onog trena dok je na svjetsku gospodarsku scenu stupio neoliberalni kapitalizam Inauguriran u �?ikaškoj školi nobelovca Miltona Friedman, zagovornika da se sve treba privatizirati jer je država kao gospodar neefikasna. Pri �?emu se svjesno zaboravilo na socijalnu komponentu društva. Njegovu doktrinu su prvo prihvatili u Čileu pod vodstvom generala Augusta Pinocheta.

Po�?ela je privatizacija svega i sva�?ega. Naravno, da je stopa rasta bila zapanjujuća. Čile je postao gospodarsko �?udo, ali pod cijenu da jedan bogati pojedinac stvara vojsku siromaha. Ništa se nije događalo slu�?ajno. Nikola Tesla je kazao da je svagdje prisutan reciprocitet. Istina, kad uzmeš na jednoj strani, onda se klatno okrene na drugu. Kako današnji svijet živi na principu spojenih posuda, ono što se pod krinkom demokracije sijalo u naftom bogatim zemljama, po�?elo se poput plimnog vala prelijevati i na Europski kontinent. Arapskom svijetu je “demokracija” uzela crno zlato i proizvela milijune sirotinje koji su umjesto Kurana dobili kalašnjikove da pou�?avaju druge „vjerskom uvjerenju“. Istovremeno dok se na Kalifat bacaju bombe, Kalifat se prodajom nafte bogatima održava na životu. Koje licemjerje od demokracije i ljudskog morala.

No, da ne tumaram primjerima po drugim zemljama dovoljno se prisjetiti Hrvatske pred zoru prvih demokratskih izbora. Sjećam se jednog razgovora od prije 20 godina s dr. Markom Veselicom, koji mi je rekao da je do tada, društvenog kapitala „prodano“ za oko 50 milijardi dolara, a istovremeno uprihodovano 100 puta manje. Odnosno, jednostavnom matemati�?kom operacijom državno srebro je plaćano u prosjeku jedan posto od stvarne vrijednosti. Zato i nije �?udo da su tajkuni postali ljudi koji su prije privatizacije hodali poderanih cipela. Sjetimo se Česme s 1600 zaposlenih, Sirele, tada najveće tvornice sireva na Balkanu s preko tisuću zaposlenih ljudi. Svi su dobivali redovite plaće kao i brojne druge tvrtke poput Koestlina, Centrala ili Univerzala. No, ljudska pohlepa je i ovdje odigrala svoju prljavu igru. Otpušteno je na tisuće ljudi da bi pojedinci mogli pod okriljem kriminalne privatizacije natrpati kofere s novcima. Ti isti pojedinci �?ija imena ne smijem navoditi, ne iz straha od njih, jer ću svakom od njih u lice kazati što ga ide, već od sudskih tužbi zbog duševnih boli kojima bi me zatrpali po sudovima. Osjetljivi na duševne boli nisu ni okom trepnuli kad su unesrećili tisuće hranitelja obitelji od kojih su mnogi svoje kosti ostavili na ratištima diljem zemlje braneći Hrvatsku, dok su oni osvajali poduzeća. Tko pita te izgubljene generacije za duševne boli. Profit gazi preko svega. No, �?ovjeka najviše pogađa kad mu se u blato baci dostojanstvo. Ako se ubrzo ništa ne promijeni, mi ćemo i dalje na jednoj strani imati sve bogatije pretvorbene vitezove, a na drugoj sve više onih koji će spas tražiti u kantama za smeće. 

Piše: Željko Rukavina